Ovaj slijepac je uistinu progledao, progledao očima i progledao srcem. To nam pokazuje hrabrost njegova svjedočanstva pred farizejima.
Razgovarajmo s Bogom, poput ove Samarijanke, Bog ionako zna sve naše tajne, ono što se nalazi u našem srcu, u našoj duši, čega ni sami nismo svjesni. I ono najvažnije...
Pozvani smo, silazeći s gore, postati odraz Njegove svjetlosti i biti, po Njemu i s Njim, „svjetlo svijeta“.
Čovjek, kad trpi nešto od bližnjega, treba to iskoristiti za svoju duhovnu korist, a ne uzeti k srcu i nanijeti sebi štetu.
Mjera da i mjera ne? Koliko je to? Kako je pretvoriti u metre, litre, kilograme…?
Biti svjetlost svijeta, biti sol zemlje, biti Božji ne znači biti savršen, već se truditi sve predavati Bogu. Mi ne možemo biti bez grijeha, ali se trudimo da ne povrijedimo...
Isus na najneočekivaniji način ukazuje mnoštvu da se može biti sretan bez ovisnosti o materijalnim stvarima, ovisnostima o dobrim osjećajima, bez svjetovne moći ili pak odobravanja od drugih.
Bog nam u Kristu donosi svjetlo, ali prekidač često ostavlja u našim rukama. On nam nudi svjetlo, ali nas ne prisiljava da ga prihvatimo. Na nama je hoćemo li dopustiti...
Ni tigar ni lav. Ni vitez ni junak iz epske pjesme, nego bezazleno i krhko biće koje ne zna za nasilje niti se brani. Oni koji nisu držali maleno janje...