Krist nije samo Spasitelj u smislu vječnoga života koji tek imamo iskusiti, on je po svome uskrsnuću ozdravitelj moga života sada, s ove strane egzistencije, u prolaznome životu.
Kršćanstvo nije odnos između čovjeka i dalekog gospodara, nego ulazak u život samoga Boga. Kroz Duha Svetoga čovjek više nije promatrač koji stoji izvana, nego netko tko je pozvan prebivati u Božjoj ljubavi.
Mjesto promišljanja i onih najdubljih molitava, prvih kriza i bratski dinamika, tolikih radosti i tolikih tuga doživotno će obilježiti fra Andriju. Brig, ta plava skamenjena vječnost, je u našem bratu toliko tinjao da je u njegovu okrilju htio više puta podići svoj šator i glavu prisloniti.
Često se vodimo izrekom: „Dobro se dobrim vraća“, jer nam u određenim trenucima postaje jedina utjeha. Ponekad je to jedino što možemo izreći, tražeći riječi koje neće biti pogrešne. A katkad je i sama tišina dovoljna — trenutak u kojem riječi zastanu, ostanu duboko zakopane u čovjeku i, zbog stegnutih grudi, nikada ne postanu zvuk.
Najveći dio svoga života, točnije trideset i pet godina, fra Bonifacije je proveo služeći na Brijegu. Poznavao je svakog župljanina, a nije bilo čovjeka koji nije znao za fra Bonifacija. Krasila ga je velika dobrota srca i razumijevanje prema potrebnima, a posebno prema đacima koji su mu bili povjereni u konviktu.
Često kao ljudi želimo sve sami, od stvaranja karijere do kupovanja stana. Tada mislimo kako smo nešto ostvarili u životu. No, čeka nas stan koji je puno bolji od bilo kojeg na ovoj zemlji, a u njega možemo ući samo ako smo okupani i čisti.
Fra Ivo se isticao kao vrlo pobožan franjevac i istinski manji brat. Iako je djelovao u siromašnim župama i živio skromno i ponizno, ono što bi mu narod donosio nesebično je dijelio s drugima.
Isuse, tvoje tišine nisu zgodne. Tvoja šutnja u samoći kao da para srce i čini se da ne razumiješ. Ponekad i susret na koji si pozvao, dođite k meni koji ste izmoreni i opterećeni (Mt 11,28), ne donese odmora i olakšanja.