Nažalost, danas se slika Boga pretvorila u sliku Boga kao džuboksa – Boga od kojega nešto tražim, izmolit ću nekoliko molitava i On me mora uslišiti, što je potpuno pogrešna...
Dolazi njemu, takvom kakav jest – sumnjičavom, umornom, otvorenom i ranjivom. I ne skriva ništa, pokazuje rane, približava se. I u tom susretu nešto se dogodi.
Danas cijela Crkva uzdiže zanosne pjesme hvale svome ljubljenome Zaručniku i poput apostola Petra daje svjedočanstvo pred svijetom o njegovu uskrsnuću i o tome kako ga Bog postavi sucem živih...
Svjetina koja vrlo brzo zaboravlja izgovorene riječi, Juda koji vrlo brzo zaboravlja sva velika djela koja je Gospodin činio, tako i Petar čini istu stvar i zaboravlja svoga Gospodara. No...
Zašto oklijevaš? Zašto se bojiš? Vjeruj, iskaži hvalu i primi. Neka poniznost bude smjela, neka čednost bude pouzdana. Nije vrijeme da djevičanska jednostavnost zaboravi razboritost.
Isus ima prijatelje, ali također ima one koji su mu miliji i draži od drugih. Evanđelist jasno govori o tome da Isus ljubi Martu, Mariju i njihova brata Lazara. Siguran...
Ovaj slijepac je uistinu progledao, progledao očima i progledao srcem. To nam pokazuje hrabrost njegova svjedočanstva pred farizejima.
Razgovarajmo s Bogom, poput ove Samarijanke, Bog ionako zna sve naše tajne, ono što se nalazi u našem srcu, u našoj duši, čega ni sami nismo svjesni. I ono najvažnije...
Pozvani smo, silazeći s gore, postati odraz Njegove svjetlosti i biti, po Njemu i s Njim, „svjetlo svijeta“.