Mt 16,21-27
U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
Koliko smo puta mislili da znamo što je najbolje za nas? Koliko smo puta Bogu pokušali pokazati kojim bi putem trebao ići naš život?
Današnje prvo čitanje nam prikazuje proroka Jeremiju koji se prepustio Gospodinu, upoznao ga, spreman je svjedočiti drugima, no, ipak se nalazi u borbi jer ga svijet ismijava. Potom nam psalam govori o žeđi odnosno čežnji za Gospodinom. U drugom čitanju Pavao nam govori: ” Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.”
Čitajući Matejevo evanđelje, prije nego Isus prvi put naviješta svoju smrt i uskrsnuće, proglasio je Petra Stijenom, temeljem na kojem će sagraditi svoju Crkvu. Petru će dati autoritet, ključeve kraljevstva nebeskog. Možda se zbog ovoga Petar malo i uzoholio, uzdigao, gledao svjetovnim očima i svoju ulogu krivo protumačio. Isus naviješta svoju smrt i uskrsnuće, a Petar ga odvraća od njegova nauma, on ne shvaća Isusov motiv. Možemo reći i da je Petrova reakcija prijateljska ili bratska, nitko ne želi gledati bližnjega kako trpi zbog bilo čega, a osobito ne da se netko sam preda u ruke grješnika. Petar kaže Isusu: “Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus odgovara: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.” Ove riječi doista zvuče grubo, opako, no, važno je shvatiti razlog zbog kojega Isus ovo čini. Naime, Petar se uzvisio, odnosno, htio promijeniti Isusov plan. Ne prihvaća njegovu ideju nego nudi svoju koja u ljudskim očima može ponekad izgledati smislenija. Iako nosi se od mene može zvučati kao “bježi od mene” ili “odmakni se”, smisao je zapravo puno dublji. Doslovni prijevod bio bi “Idi iza mene” ili “Prođi iza mene.” Isus zapravo Petra vraća na mjesto učenika, jer je Petar bio došao na mjesto koje mu ne pripada. Nazivajući ga sotonom, zapravo ga naziva protivnikom, ili onim koji stoji na putu. Isus ga poziva na obnavljanje pameti, isto kao što Pavao poziva rimljane u drugom današnjem čitanju. Isus Petru želi dati odgovornost, ali ga i ispravlja kada pogriješi. To je stav pravog učitelja, Isus Petra vraća i smješta ondje odakle Petar može shvatiti poruku. Petar želi Isusu pokazati kojim putem treba ići, a Isus mu pokazuje da je Petrovo mjesto – iza njega.
Koliko često nam je na pameti ono što je ljudsko? Ponekad se čini kao da nam je to jedino na pameti, svijet nam plasira ono što je ugodno, bez ikakve muke i žrtve. Sve trebamo imati odmah i brzo.
“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” Isus ne prisiljava, nego kaže ukoliko hoćemo za Njim, ovo nam je činiti. Uzeti križ može biti mučno, no kršćanstva nema bez križa. Nitko ne može izbjeći svu patnju i trpljenje na ovom svijetu, no, svatko može odabrati stav kako će se odnositi prema svom križu. Često nam se čini kako je naš križ najteži, najbolniji ili kako je drugima lakše. No, najteži križ je onaj koji se nosi bez ljubavi.
Postoje brojne osobe koje imaju teške životne križeve, primjerice teška bolest, no, iste osobe zrače mirom i vedrinom. Kako je moguće da postoje osobe koje naizgled imaju sve dobro i lijepo u životu imaju smrknuta lica, a osobe čiji život ponekad izgleda kao hrpa tragedija i tuge ipak pronalaze smisao i utjehu?
Ključ leži uvijek u našem stavu prema križu, a ovaj nas svijet uporno poziva da križ izbjegavamo, odbacujemo, odgađamo. Na križ se gleda kao na teret, a Gospodin nas je svojim svetim križem otkupio. Isus je uvijek tu i pomaže nam nositi križ. Nikada nismo sami jer je On tako obećao. Zato, prigrlimo križ, jer, što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?
Križ nije kraj! Petar je čuo sve u Isusovu govoru, ali nije se dotaknuo uskrsnuća. Nije li to isto što i mi često činimo? Vidimo sve crno oko nas, sve teško, besmisleno, bolno.
Sjetimo se, kroz mnoge nam je nevolje u kraljevstvo nebesko, ali sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama!
