Vraćamo se s predavanja na fakultetu i vozimo tramvajem prema Dubravi. Između ostaloga, razmišljam i o zadaći da napišem nešto o spoznaji Boga.
Neki sam dan čuo jednu zanimljivu priču:
Dok često puta, sudjelujući na 'svečanim' misnim slavljima, s udivljenjem gledamo kađenje, čemu se zapravo divimo? Što nam to nesvakidašnje, drukčije, uvijek iznova privuče pozornost? Što uopće označuju oganj, miris...
U našem su vrtu zasađene različite vrste stabala, sva su lijepa i privlače čovjeka na svoj poseban način. Izdvojio bih između njih jednu vrstu, a to su čempresi.
Oltar je jedan da označava jednoga Spasitelja Isusa Krista i jednu Euharistiju Crkve (Rimski Pontifikal, Red posvete crkve).
Sjedim na Zrinjevcu. Valjda neće naići netko poznat. Ono što trenutno trebam je malo anonimnosti i mira. U pozadini se čuje stari češki tramvaj, tj. njegove glasne kočnice. Listopad je.
Svetkovina Uznesenja blažene djevice Marije na nebo jedna je od najvećih i najznačajnijih svetkovina Crkve, a posebno našeg naroda.
Svi smo s udivljenjem promatrali, preko televizora ili uživo, nedavno otvaranje i zatvaranje Olimpijskih igara u Pekingu. Svi ćemo se složiti da je bilo "veličanstveno".
Opravdaj moju dušu, Bože, i napuni sa Svog izvora ognjem moju volju. Zasvijetli u moj um, iako to možda znači "tama mom iskustvu", osvoji moje srce Svojim silnim Životom.