Franjevačka obitelj je kroz povijest neprestano razvijala pobožnost prema Svetoj Rodilji, Majci Božjoj, Bogorodici, i njoj se utjecala u svim poteškoćama i nevoljama. Time je nasljedovala primjer svoga oca i osnivača svetoga Franju. Serafski je Otac gajio posebnu pobožnost i ljubav prema Presvetoj Djevici, a to nam donosi i sveti Bonaventura u Većem životopisu svetog Franje: „Majku Gospodina Isusa Krista ljubio je neizrecivom ljubavlju zato što je Gospodina veličanstva učinila našim bratom i što smo po njoj postigli milosrđe. Nakon Krista najviše se pouzdavao u nju. Nju je izabrao da bude zagovornicom njemu i njegovima. Njoj je na čast pobožno postio od svetkovine apostola Petra i Pavla do svetkovine Uznesenja.” (Franjevački izvori, Veći životopis svetog Franje, IX.,3., str. 961).
Sveti Bonaventura u istom životopisu ide još i dalje ističući da je Blažena Majka odigrala ključnu ulogu u Franjinu životu: “Dok je sluga Božji boravio kod crkve djevičanske Bogorodice i kod nje, koja je začela Riječ punu milosti i istine (Iv 1,14), neprestanim uzdisajima ustrajao, po zaslugama je Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine.” (Franjevački izvori, Veći životopis svetog Franje, III.,1., str. 924). Time sv. Bonaventura naglašava kako je upravo Marija zaslužna za Franjino obraćenje.
Na drugim mjestima u životopisima svetoga Franje spominje se njegova ljubav prema Presvetoj Djevici. Fra Toma Čelanski u svome prvom životopisu spominje kako je sveti Franjo “izgarao od pobožnosti prema predobroj Majci” (Franjevački izvori, Veći životopis svetog Franje), to nam potvrđuje i molitva kojom je sv. Franjo častio Majku Božju: “Zdravo, Gospođo, sveta Kraljice, sveta Bogorodice Marijo, koja si djevica postala Crkvom i izabrana od presvetog Oca nebeskoga, koji te posveti s presvetim Sinom svojim ljubljenim i Duhom Svetim Tješiteljem. U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro. Zdravo, palačo njegova, zdravo, šatore njegov, zdravo, kućo njegova, zdravo, odjećo njegova, zdravo, službenice njegova, zdravo, majko njegova i vi sve, svete kreposti, koje se po milosti i prosvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernih, da ih od nevjernih učinite vjernima Bogu.” (Franjevački izvori, Spisi svetog Franje Asiškog, str. 92)
Iz svega navedenog zaključujemo da je Presveta Majka zauzimala posebno mjesto u životu svetog Franje, ali zašto? Zašto ju je toliko volio? Što je to što ga je toliko oduševljavalo kod Nje? Zašto Ona? Pokušat ću odgovoriti na to pitanje služeći se svojim iskustvom i iskustvom mnogih drugih svetaca kada se govori o Mariji.
Odrastao sam u blizini Međugorja, mjesta koje je Majka Svevišnjega na poseban način izabrala da pronese čitavome svijetu njezino ime i njezinu ljubav prema ljudima. Ušao sam u franjevački red koji, kao što smo već i zaključili, na poseban način ljubi svoju kraljicu. Pristupio sam u Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije, u postulaturu sam službeno primljen na spomendan Gospe Žalosne, a franjevački habit sam obukao na spomendan Majke Božje Bistričke, trenutno živim u samostanu koji je posvećen Bezgrešnom začeću BDM, što još reći osim toga da i sam gajim veliku ljubav prema njoj. Ona je kao što je Sveti Maksimilijan Kolbe rekao: “…da je ona najčišća, uvijek čista, da u njoj nikada nije bilo grijeha, da je ona više nego sveta, više nego nevina; u svakom pogledu sveta, čista bez ljage; svetija od svih svetih, čistija od nebeskih duhova; sama sveta, sama nevina, sama bezgrešna; sama iznad svega bezgrešna, i sama iznad svega blagoslovljena…”
Sveti Ljudevit Montfortski, veliki ljubitelj Bogorodice daje nam još jedno divno svjedočanstvo o Mariji kada u svojoj knjizi, Rasprava o pravoj pobožnosti prema BDM, govori kako Marija na nebesima zapovjeda anđelima i blaženicima. Kako je postavljena iznad cijeloga nebeskog dvora i kako se nalazi najbliže vječnom i Presvetom Trojstvu. Ona je kći Vječnoga Oca, Ona je Majka Boga Sina, Ona je Zaručnica same Ljubavi Oca i Sina tj. Duha Svetoga. Dana joj je slava i vlast na nebesima i na zemlji zbog velike poniznosti koju je imala u svome životu.
Od svoga začeća očuvana je od ljage grijeha kako bi mogla biti savršenim prebivalištem Onoga koji prebiva u svjetlu nedostupnu (1 Tim. 6,16-17.) i tako mu dati prolaz u ljudski život. Kroz svoj život ostala je nepoznata, skrivena, odgajala je svoga Sina i brinula se o njemu, slijedila ga i slušala u Njegovu javnom životu i na kraju Njegova života postala je Majka cijeloga čovječanstva: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19, 25-28) U tom trenutku postala je i Majka boli, majka velike žalosti, no upravo je taj trenutak bio trenutak njezine najveće slave.
Poznati američki egzorcist o. Chad Ripperger navodi da su demoni tijekom egzorcizama bili prisiljeni priznati kako Marijin najveći trenutak trijumfa nije bilo njezino Uznesenje, već trenutak kada je stajala pod križem u savršenoj kreposti. To se smatra najslavnijim događajem u povijesti (nakon same Kristove muke).
U franjevačkoj krunici, u šestom otajstvu razmišljamo kako se Uskrsli ukazao svojoj majci koja je u tom trenutku bila ispunjena potpunom radošću, vidjevši ponovno živoga i proslavljenoga Sina. Na kraju svoga života zbog svoje apsolutne čistoće i savršene kreposti bila je uzdignuta i prenesena dušom i tijelom u nebesku slavu i postavljena za Kraljicu čitave vidljive i nevidljive stvarnosti.
Rekli smo dosta toga o Blaženoj Majci i možemo zaključiti da ju je sveti Franjo s pravom častio te da je i mi moramo po njegovu primjeru i primjeru svih svetaca i anđela, cijele zemaljske i nebeske Crkve častiti i hvaliti. No sve ovo što smo rekli samo je kap u moru Marijine slave, njezinu ćemo slavu i samu njezinu osobu potpuno otkriti tek u Nebu kada nam bude otkriven taj divni misterij koji se zove Marija.
