Stoga kada doživimo preobraženje na nekom mjestu, ne ostajmo tu, nego idimo dalje, a na to mjesto, na taj izvor milosti vraćajmo se kada presahnemo, ali ne za stalno, nego kako bismo se napunili i stekli novu snagu i svježinu za daljnje djelovanje. U svemu tome važno je da se ne bojimo. Isus nam to poručuje.
Zasigurno u svačijem životu postoje neka mjesta i osobe koji su toliko utjecali na nas da su ostavili neizbrisiv trag i preokrenuli naše poimanje svijeta i života. Za apostole ta je osoba bio Isus Krist, a za ovu trojicu učenika, Petra, Jakova i Ivana, preobraženje na visokoj gori bilo je još jedan događaj koji se duboko ucrtao u njihov život. Zbog toga im je Isus još više porastao u očima, događaj zbog kojeg su ga još više odlučili ljubiti i nasljedovati. No što je s nama? Imamo li mi slična iskustva u našim životima? Je li se Isus nama na neki način očitovao i kako smo na to odgovorili? Jedan od odgovora je prepustiti mu se, predati mu se da nas on mijenja, da s njim, u njemu i preko njega doživimo svoje preobraženje, da na našem licu drugi mogu prepoznati Krista,
Zanimljivo je kako Isus svoje učenike odvodi na osamu, na visoku goru, daleko od očiju javnosti, daleko od buke, smetnji i užurbanosti svijeta. Mi jesmo u svijetu, ali ne bismo trebali biti od svijeta, to nam poručuje sam Krist. No što je s nama danas? Povlačimo li se mi u osamu, osluškujemo li ga, tražimo li ga, ili dopuštamo da nas proguta buka svijeta, koja nas bombardira sa svih strana? Poput Krista, i mi kada želimo nešto otkriti nama dragim ljudima, tražimo neka mirnija mjesta. No činimo li to za Krista? Moramo! Moramo naći vremena, povući se i biti s njim, bilo u tišini, bilo u molitvi, bilo u čitanju njegove riječi. Načina je mnogo, no mi se trebamo odazvati i poći k njemu.
Kada doživimo neko iskustvo Boga, mi želimo ostati na tom mjestu, ostati u tome trenutku zauvijek, želimo da nas ti osjećaji, ta spoznaja nikada ne napuste. To nije rješenje, to je bijeg. Poput Petra i mi želimo podići jednu sjenicu i ostati s Gospodinom. No što Bog traži od nas? Traži da nastavimo dalje, da nas to iskustvo hrani i da ga nosimo drugim ljudima, kako bismo im bili poticaj i ohrabrenje i jedna vrsta nade da i oni to mogu iskusiti u svojim životima. Stoga svaki dan budimo s Kristom, ne samo radi nas samih, nego i radi drugih, jer nije svrha zadržati Gospodina samo za sebe, nego suprotno, donijeti ga drugima. Stoga kada doživimo preobraženje na nekom mjestu, ne ostajmo tu, nego idimo dalje, a na to mjesto, na taj izvor milosti vraćajmo se kada presahnemo, ali ne za stalno, nego kako bismo se napunili i stekli novu snagu i svježinu za daljnje djelovanje. U svemu tome važno je da se ne bojimo. Isus nam to poručuje. On je s nama čak i kada nikoga ne vidimo, čak i onda kada mislimo da smo sami, napušteni, ostavljeni i zaboravljeni. On je tu! Osluškujmo ga i slušajmo ga, jer on je Sin Ljubljeni, u kojemu je sva milina!
