U jednom dijelu svoga „Veliča“, žena, Marija, naviješta promjenu koja će se dogoditi u povijesti. Glas žene jest glas koji prorokuje o nečem novom te će upravo sudjelovanjem žene, od koje se rađa Sin Božji, nastupiti ta promjena. Time se opaža kako žena stoji u središtu povijesti spasenja. Promjena, početak drugačijeg svijeta, kreće od žene i njezina poroda; od žene koja rađa dijete!
Marijanski blagdani kao rijetko koji dani u liturgijskoj godini nude priliku za govor o ženi. Ta se činjenica zapaža već iz jednog letimičnog pogleda na današnja čitanja u kojima dominira motiv „žene“ kako u prvom čitanju tako i u evanđelju.
Današnje prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja progovara o tajanstvenoj ženi koja se pojavljuje na nebu. Ni manje ni više, žena se u 12. poglavlju naziva „velikim znakom“. Riječ je uistinu o jednom iznimno rijetkom podatku za Sveto pismo, ali također za naše vrijeme jer moramo priznati kako se o ženi rijetko govori na ovaj način. Za Božju riječ žena je „veliki znak“.
Autor Knjige Otkrivenja ne zastaje samo nad tim podatkom, već ide i korak dalje. On ovako opisuje čudesni znak na nebu: „Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ Kako bismo odgonetnuli što znači ovaj veliki znak, pokušamo ukratko promotriti što znače motivi sunca, mjeseca te dvanaest zvijezda.
Sunce se u Bibliji dovodi u usku povezanost s Bogom. Sunčevo blještavilo i njegova svjetlost kao da su odraz Božjeg blještavila i svjetlosti. Imajući ovo u vidu, možemo zaključiti kako žena zaodjenuta suncem označava zapravo stvorenje koje je u potpunosti prožeto božanskim, koje je Bog zaodjenuo onim najljepšim što je imao, nečim što jedino njemu pripada i što Bog daruje jedino ženi.
Nadalje, za ženu se kaže kako joj mjesec stoji pod nogama. Iako nije moguće u potpunosti rastumačiti simbolički govor koji se koristi u Otkrivenju, nemoguće je ne istaknuti kako je mjesec u biblijsko vrijeme bio od nezamjenjive važnosti za računanje vremena te mjesec na neki način predstavlja životni ritam ili ciklus. Prikazujući ženu kako dominira nad mjesecom, biblijski autor na neki način kao da želi istaknuti kako je žena ona koja u ovoj sceni gospodari vremenom i prostorom, kako je iznad ovozemaljskih zbivanja te kako živi u drugoj dimenziji, u nebeskoj stvarnosti, u Božjem prostranstvu.
Zatim se kaže kako žena na glavi posjeduje vijenac od dvanaest zvijezda. Broj dvanaest u Svetom pismu simbolizira dvanaest plemena, odnosno odnosi se na Božji narod. Time se želi istaknuti kako se ženu, a ne muškarca, dovodi u povezanost s Božjim narodom. Žena je ta koja je u Bibliji „slika“ Božjeg naroda, ona koja označava cjelinu Božjeg naroda, Božju svojinu, a posljedično i Crkvu. To također proizlazi iz današnjih molitava u kojima se kaže kako je jedna žena – Marija – „početak i slika konačnog savršenstva tvoje Crkve“. Žena nam pokazuje što će se jednog dana ostvariti na Crkvi, na svima nama.
Iako bi se još mnogo toga moglo reći o ženi na temelju današnjeg prvog čitanja, promotrimo ukratko što nam današnje evanđelje govori o ženi. U središtu evanđeoskog teksta jesu dvije žene, Marija i Elizabeta. Imajući u vidu veličinu teksta i njegovo teološko bogatstvo, izdvajam jedan detalj koji se nedovoljno vrednuje te koji posljedično reflektira drugačije svjetlo na figure žene. Evanđelist Luka stavlja u Marijina usta sljedeće riječi: „Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.“
U jednom dijelu svoga „Veliča“, žena, Marija, naviješta promjenu koja će se dogoditi u povijesti. Glas žene jest glas koji prorokuje o nečem novom te će upravo sudjelovanjem žene, od koje se rađa Sin Božji, nastupiti ta promjena. Time se opaža kako žena stoji u središtu povijesti spasenja. Promjena, početak drugačijeg svijeta, kreće od žene i njezina poroda; od žene koja rađa dijete! Imajući ovo u vidu lako se razumije kako žena u Bibliji nije tek pasivna promatračica, već aktivna sudionica. Ona je ona koja svojom otvorenošću dopušta Gospodinu da u svijetu započne nešto novo, drugačije i ljepše.
Žena, odnosno žene iz današnjih čitanja, pokazuju nam ono najvažnije u kršćanstvu: dopustiti Bogu da nas obasja svojim svjetlom i sjajem. Kad je čovjek zahvaćen božanskim, onda taj isti čovjek uz Božju pomoć i uz svoje predanje postaje kadar dominirati nad zlom, nad onim što nažalost počesto dominira nama. Žene iz današnjih čitanja također nam pokazuju kako se suprotstaviti zlu. Tako žena u prvom čitanju, premda je u porođajnim mukama, nije imala straha kad se pred njom pojavio neprijatelj, zmaj, dok žena iz evanđelja, Marija, pokazuje kako snažno dignuti svoj glas, kako prorokovati kraj vladavine lošeg i početak drugačijeg svijeta. Žena i majka zalog je boljeg svijeta jer je upravo od žene, Marije, rođen Sin Božji.
