Veliki petak je dan šutnje i kulminacija korizmene žalosti. Svijet danas šuti kako bi se čuo Božji krik koji s križa poručuje čovjeku da ga, unatoč svim njegovim djelima, voli.
Maske, maske… i opet maske. Kada će prestati svijet maski, pitam se!? Vjerojatno ćeš mi reći kako ih na Čistu srijedu više neće biti. Ne vjerujem!
Još sam kao sjemeništarac volio putovati vlakom. Sjediti kraj prozora i promatrati prirodu okupanu suncem.
Rat je uvijek zlo. Onaj u Gazi također. I tko može reći da nije zločin, kada jednu trećinu ubijenih čine djeca. Svijet šuti. Ta nije mu prvi put.
U ono vrijeme kad smo krenuli u školu, među prvim pitanjima koje bi nam postavila učiteljica, a vjerujem da to mnoge učiteljice čine i danas, bilo je ono o našoj...
Razmičem stvari po stolu. Opet se stvorio priličan nered nakon što sam prije dva tjedna svu sobu doveo u zavidan red, a naročito na mom radnom stolu. I sad dvojim.
Postoje dva dana u svakome tjednu oko kojih se ne bismo trebali brinuti. Dva dana kojih se ne trebamo bojati.
Prihvatiti vjeru danas, i živjeti je, znači plivati protiv struje. Riječ je o izboru koji traži snagu i hrabrost.
Ponekad u životu nađes posebnog prijatelja; Nekoga tko ti mijenja zivot samim tim sto je tu prisutan. Nekoga tko te tjera na smijeh… Nekoga uz koga povjeruješ da postoji istinska...