Sveta Cecilija je jedna od najznačajnijih figura ranoga kršćanstva. Srednjovjekovni pisac Jakov da Voragine u svom djelu "Flos sanctorum" u imenu Cecilije gleda nebeske ljiljane - Coeli lilia.
Ove su riječi napisane vrlo davno. Toliko riječi susretnem svaki dan. Značajnih i beznačajnih. Glasnih i tihih. Lijepih i ružnih. Novih i starih.
Našao sam slobodno računalo. Pred sobom imam tri papira na kojima sam napisao ono što će uslijediti nakon par redaka. Namjestio sam font i veličinu slova. Ali, najprije par riječi...
Jedan mladić izgubljen lutaše pustinjom jednog sparnog dana. Napokon ugleda misionarsku kuću.
Misli su mi zapele kod pločnika. Te kocke, kvadratne ploče i svi drugi raznorazni oblici kojima se popločavaju trgovi, ulice, predvorja, hodnici, dvorane… Ciljam na hodanje po takvim površinama.
Srijeda, kažeš!? Opet te muči ta srijeda!? Znam da nije baš lako. Čovjek zna da je ponedjeljak težak, jer ipak nakon vikenda preko kojega redovito ljenčarimo sada moramo započeti novi...
Staroslavenski je odigrao važnu ulogu u povijesti slavenskih jezika i razvio se u crkvenoslavenski, koji se još koristi kao liturgijski jezik u nekim pravoslavnim i grkokatoličkim crkvama.
Kad čitam poslije-uskrsne svetopisamske tekstove, ponekad s podsmijehom gledam na onu Tominu malovjernost. Neshvatljivo mi je kako apostoli odmah u Isusu nisu prepoznali više od običnog čovjeka - Božjeg pomazanika.
Jučer sam našao stvarno zanimljivo mjesto gdje sam pokušao malo razmišljati što staviti na ovaj papir i čime uništiti spokoj bjeline koja obuzima prazan list. Skele. Ni manje, ni više...