Zbog toga nema mjesta zavisti, ljutnji ili uspoređivanju s drugima. Tuđe vrline nisu prijetnja, nego nadopuna. Svi smo mi dijelovi jedne velike slagalice koja tvori predivnu sliku Božju.
Tko je savršeni čovjek? Što bi sve trebao imati?
Dobar, ljubazan, strpljiv, karizmatičan, duhovan, vjeran, ustrajan u molitvi, spreman pomoći, human, komunikativan, čist, snažan, moralan, empatičan, inteligentan, društven, pošten, ponizan, autentičan… Sve su to osobine koje zamišljamo kada mislimo o savršenstvu.
No, ako dublje promislimo, vidimo da rijetko tko posjeduje sve te vrline u punini. I tu dolazimo do jedne važne istine: savršeni čovjek kao pojedinac ne postoji — ali savršenstvo ipak postoji.
U Svetom pismu nalazimo sliku: “Krist je glava, a mi smo tijelo.” Ako čovjeka promatramo kao cjelinu, tada su sve ove vrline poput udova jednog tijela. Netko je ljubav, netko strpljenje, netko snaga, netko poniznost. A glava tog tijela jest Krist.
Zato, kada se prepoznamo barem u jednoj od tih osobina, to znači da smo dio tog savršenog čovjeka. Nismo potpuni sami, ali zajedno – u Kristu – činimo cjelinu. Mi smo udovi, a On je glava.
Na sličan način govori i sveti Franjo Asiški. Kada su ga pitali tko je savršeni brat, odgovorio je na poseban i dubok način. Nije izdvojio jednoga, nego je u svakome bratu prepoznao određenu savršenu vrlinu:
Savršenu vjeru i ljubav prema siromaštvu imao je brat Bernard.
Jednostavnost i čistoću brat Leon.
Dobrotu i uljudnost brat Anđeo.
Ljepotu govora i blagost brat Maseo.
Duboku kontemplaciju brat Egidije.
Neprestanu molitvu brat Rufin.
Savršeno strpljenje brat Juniper.
Snagu tijela i duha brat Ivan.
Goruću ljubav brat Ruđer.
Brižljivost i nevezanost brat Lucido.
U svakome je bila jedna iskra savršenstva — ali nitko nije imao sve. Tek zajedno činili su sliku onoga što znači biti savršen.
Zato možemo zaključiti: nema savršenog čovjeka ni savršenog fratra. Postoji samo jedan Savršeni — naš Gospodin. A mi smo pozvani biti dijelovi tog savršenstva.
Zbog toga nema mjesta zavisti, ljutnji ili uspoređivanju s drugima. Tuđe vrline nisu prijetnja, nego nadopuna. Svi smo mi dijelovi jedne velike slagalice koja tvori predivnu sliku Božju.
I upravo u toj različitosti, u tom zajedništvu, postajemo ono što sami nikada ne bismo mogli biti — jedno tijelo u Kristu.
