Danas smo često skloni promatrati samo ljudske slabosti i više vremena posvećujemo kritiziranju i ogovaranju nego molitvi. Umjesto da tražimo ono što nas dijeli, pozvani smo graditi zajedništvo i imati povjerenja u djelovanje Duha Svetoga koji vodi Crkvu. Zato poštujmo svoju svetu Crkvu i molimo za papu, biskupe, svećenike i sve vjernike.
Zbog toga nema mjesta zavisti, ljutnji ili uspoređivanju s drugima. Tuđe vrline nisu prijetnja, nego nadopuna. Svi smo mi dijelovi jedne velike slagalice koja tvori predivnu sliku Božju.
Dolazi njemu, takvom kakav jest – sumnjičavom, umornom, otvorenom i ranjivom. I ne skriva ništa, pokazuje rane, približava se. I u tom susretu nešto se dogodi.
Ali kad bi Marin pogledao svoj vjerski život – možda bi se zastidio.
U jednoj dirljivoj sceni iz anime serije One Piece, lik po imenu Dr. Hiluluk postavlja važno pitanje: "Kada čovjek umire? Kad ga pogodi metak? Ne. Kad oboli? Ne. Kad pojede otrovnu gljivu? Ne. Kad mu srce stane? Ne. Čovjek umire kada ga se zaboravi". Zato se danas sjećamo. I zato vjerujemo.
Koliko puta sami ne znamo kud dalje? Koliko puta šutimo pred Bogom jer mislimo da ga ne zanima? A On kaže: „Govori mi! Pitaj me! Traži me! Kucaj!“
Nosila si me devet mjeseci, osjećala svaki moj pokret, bdjela svaku noć u kojoj ti san nije dolazio na oči zbog mene. I kad je došao dan mog rođenja, trpjela si bol, ali nisi mislila na sebe – mislila si na mene.
Koliko često mi mislimo da nismo dovoljno dobri za služiti Bogu, da postoje drugi koji su pametniji, talentiraniji, iskusniji ili jednostavno svetiji od nas? Isus ne odabire najjače ili najsavršenije. On odabire one koji su spremni dopustiti da ih On vodi.
Baš kao što dijete odraste uz Čokolino, ali mu se i kasnije u životu veseli, tako vjernik nikada ne može nadmašiti Boga, nego se uvijek mora obraćati Njemu za pomoć i inspiraciju.
