Mt 25,31-46:
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
Svijet kroz povijest pamti mnoge vladare čija se vlast prostirala diljem kugle zemaljske. Od starih indijskih vladara – maharadža, uzvišenih egipatskih faraona, moćnih careva Rimskog Carstva, brojnih sultana Osmanskoga Carstva, mongolskih kanova, preko srednjovjekovnih kraljeva Europe i svijeta, pa sve do diktatorskih umova prošloga stoljeća, pa i našega vremena. Svi su oni predstavljali vrhovnu vlast, jedine zakonodavce i suce. Mnogi od njih nadmašili su druge čak titulom živih bogova na zemlji. Svoju su moć koristili za kontroliranje podložnika koji su bili robovi njihovih želja i prohtjeva. Provodili su raskošan život, stečen porezima i vodili krvave ratove. Premda je njihova vlast često bila nezamislivo velika, gotovo bezgranična, danas svjedočimo tome da više nema ni njih ni njihove moći, već se sve prometnulo u trulež i prah.
S druge strane, današnji svijet neumorno vapi za slobodom naroda i samih pojedinaca te za mnogim pravima i potpunom autonomnošću čovjeka u svakom smislu. Dok se jedni odlučuju podložiti raznim pokretima i glasovima slijepo ih slijedeći, s druge strane velik broj osoba želi biti potpuno slobodan i nezavisan koristeći za to različite metode modernih putova ka oslobođenju. Iz toga možemo zaključiti kako svaki pojedinac svojim pravom bira vlast nad sobom i da ne postoji univerzalan autoritet koji se tiče svih ljudi. Svatko se rađa slobodan i ima pravo ostati u slobodi.
Međutim, ta se „sloboda“ na kraju obično pokaže kao robovanje samome sebi i zarobljenost u vlasti svoga ega, požuda, strasti, u materiji te raznim porocima i manama prisvajajući sebi različita prava i tako podlažući druge sebi i svojim potrebama. Jer stvarnost ljudskog srca pokazuje kako je čovjek podložno biće koje je uvijek u podređenom položaju. Koliko god htio postati gospodarem i sve sebi podložiti, toliko postaje sve zarobljeniji i umorniji. Stoga prava sloboda znači podložiti se jedinom i istinskom Gospodaru.
Postoji autoritet i vlast koji nemaju ni početka ni kraja, čija moć ne slabi i ne da se umanjiti. Ostaje očuvana u svojoj trajnosti i vječnosti kroz sva vremena povijesti. Postoji istinski vladar nad pucima i narodima, gospodar ljudskih srdaca. Onaj koji je bio, koji jest i koji živi uvijeke. On je onaj koji paradoksalno vlada služeći. Što mu je čovjek više podložan, to biva slobodniji. I ne samo da s pravom nosi božansku titulu nego je i pravi i istinski Bog.
Sve ovozemno što je ogrnuto i prekriveno slojem raspadljive materije proći će i nestati u beskraju zaborava, pa tako i naša krhka sloboda, koja će na koncu nestati pred Kraljem kojemu će se podložiti sve stvoreno i svako će koljeno pokleknuti pred Njim. Jedini je zadatak naše slobode da mu se u slobodi podložimo, jer njegova vlast seže do nebesa, a samo je nebo njegovo prijestolje. Stoga nije podložan smrti i propadanju kao ovozemaljski moćnici. Unatoč takvoj moći, On ne vlada silom, iako ima vlast nad svim stvorenim, strpljivo čeka svoje podložnike da mu se sami podlože u svojoj slobodi.
Premda pojedinci, poput zalutalih ovaca vođenih vlastitim nahođenjem, odlučuju sami sebe voditi ili sami postati pastirima, pravi Pastir ostaje jedini kadar čuvati i voditi stado. On je Pastir dobri, milosrdni Sudac i Kralj nad kraljevima koji se vješto skriva u malenosti. U svojoj se svemoći uspješno skrio u komadu kruha, u poniznosti, u služenju i darivanju, u ljudima na rubu, onima koji su odbačeni i prezreni. Sklonio se od reflektora ovosvjetske slave kako bi ga mogli pronaći samo oni koji dobrim srcem pružaju pomoć najmanjima. Upravo tim činom priznajemo da smo njegovi: kada se, unatoč svojoj nadmoći, podlažemo prezrenima služeći im. Taj čin predstavlja istinsku pripadnost Kristu Kralju.
Jer ne možeš biti Kristu podređen ako sebe nisi podredio potrebama i vapajima brata čovjeka do sebe. Božji sud hvali učinjeno dobro, a sudi neučinjeno. Zato upamti i shvati da na sudu nećeš biti toliko pitan što si učinio, već što si propustio učiniti, napose onima u čijoj se malenosti nalazi Kralj. Krist Kralj, vječni Gospodar nad stvorenim svijetom, Vrhovni rasporeditelj vremena i Svedržitelj bez početka i kraja, došavši s vojskom svetih anđela, sjest će na prijestolje svoje vječne slave i upitati te: “Jesi li me prepoznao i odano mi služio u svome bratu?”