Fra Bernardin je bio neustrašivi radnik na njivi Gospodnjoj. Za braću je živio i s braćom umro. Bio je pravi sin svetoga Franje. Sestra mu voda čuva kosti, a duša mu počiva u životnom djelu, u zavjetnom križu što ga sa svojim stadom podignu nad zemljom koju je toliko ljubio.
Stoga ne žuri se izložiti svijetu, kritičarima i publici, nedovršen i uz vidljive pogreške u potezima i perspektivi, već se prepusti Umjetnikovoj ruci koja te postupno priprema za nebesku izložbu njegovih umjetnina.
Čovjekovo srce je poput obrađene zemlje koja iščekuje primiti posijano sjeme što će rasti, razvijati se i donijeti plod. Mnoge su prepreke i opasnosti na tom putu, koje dolaze od samoga tla i onih stvari kojima je tlo izloženo. Bog, sijač i velikodušni Darovatelj života, nudi nam sjemenke svoje ljubavi koje, ako im se otvorimo, mogu u nama i preko nas rasti i donositi plod Njegove ljubavi.
I tako već desetljećima izvire nepresušni izvor žive vode nudeći nadu i spas tisućama duša, a cijelim krajem odjekuje poziv mira. Pravi mir, koji samo Bog daje, zavladat će u našim srcima jedino ako, usred svih svjetskih nemira i buke, budemo tražili mir u tihome šapatu Majčina glasa.
Božja tišina djelovanja kao da je poljuljala Josipovu tišinu. Srce mu se ispunja sumnjom gledajući urušeni sklad života koji je imao s Marijom.
A vjetar kroz granje poruku dovodi: Hrvati, ne zaboravite Vukovar!
Kao najmlađi među braćom, fra Ludovik se s nepunih dvadeset godina potpuno suobličio svome Spasitelju. Tako mlad je iščeznuo i prešao u nebo u društvu svoje braće, ostavivši za sobom svjedočanstvo vjere. Predano je koračao za svojim Gospodinom ne posustajući ni pred smrću. Smrt je čini se progutala sve ono što je bio njegov život.
