I dok ti ostaješ samo površina s prikazom, On je taj koji djeluje i stvara, jedini koji može promijeniti položaj tvoga objektiva, pronaći i darovati izvor svjetlosti. On je jedini moćan i sposoban od tvoje nesavršene, mutne fotografije učiniti remek-djelo, ostvariti istiniti prikaz Savršenoga u nesavršenosti.
Premda umjetnička djela često promatramo kao materiju koja odudara od ostatka stvorenoga svijeta, prava je istina da su sva bića, sav svijet i cijeli kozmos remek-djelo najvećega Umjetnika, prvoga i jedinoga stvoritelja umjetnosti.
Gospodin Bog, stvarajući svijet koristio se bojom ljubavi i kistom Vječne Riječi uspjevši oslikati svoju zamisao. Između svih stvorova posebno se ističe čovjek. Njega Bog posljednjega nadodaje na obojenu površinu prošaranu raznolikim spektrom boja poput vlastoručnog potpisa na platnu.
Čovjek je Božja slika…
Cilj je ljudskoga života očuvati se vjernom i istinitom slikom Stvoritelja, očuvati u sebi njegov potpis. Tomu prijete mnoga izobličenja i propadanja koja donose svijet i vrijeme, ali Umjetnik brižno pazi da djelo ostane izvorno, jedino ako sâmo djelo preko slobode koja mu je pružena dopusti umjetnikovo oblikovanje.
Između svih ljudi, redovnik mora biti Božja fotografija (grč. Φωτός fōtós, “svjetla”, genitiv; γράφω gráphō, „pišem“ = pisanje svjetlom), slika nastala bljeskom svjetlosti. Od silnoga sjaja Božjega lica redovnik mora biti površina koja će u sebi i na sebi preslikati jasnu sliku Umjetnika.
Za razliku od obične slike, otvoreno redovničko srce ne ovisi o kvaliteti kista ili hrapavosti platna, već jasno i vjerno prikazuje umjetničku misao.
Bez uljepšavanja, bez uređivanja, bez dodavanja i oduzimanja motiva, redovnik postaje vjerni prikaz Božjega bića.
Moramo biti svjesni povremenoga nedostatka svjetlosti, zamućenih i nepravilnih fotografija, otisaka prstiju po staklenoj leći koje ostavljaju ljudske duše kojima, u neznanju i brzopletosti, u ruke predajemo objektiv vlastitoga srca. Potrebno je pomiriti se da uslikana fotografija donosi stvarnost, istiniti prikaz stvarnosti koji nam se neće uvijek sviđati. Tako dolazimo u iskušenje pružiti ruku prema moru filtera i sredstava za uređivanje kako bismo postali što savršeniji i ispunili svoje idealne zamisli.
A pitamo li se: “Gdje je u svemu tome Umjetnik?”
On je u stvarnosti tvoje fotografije koju često s prezirom promatraš. On, koji je tebe učinio svojom slikom, sada želi ući i biti prisutan u slici tebe samoga.
I dok ti ostaješ samo površina s prikazom, On je taj koji djeluje i stvara, jedini koji može promijeniti položaj tvoga objektiva, pronaći i darovati izvor svjetlosti. On je jedini moćan i sposoban od tvoje nesavršene, mutne fotografije učiniti remek-djelo, ostvariti istiniti prikaz Savršenoga u nesavršenosti.
Umjetnik, koji te je naslikao ne želi da se zatvaraš u male okvire plitkih sigurnosti, nego za tebe bira okvir po mjeri, okvir stvoren za tebe, okvir ljubljenoga djeteta Božjega.
Sama slika bez umjetnika ostaje komad drveta zavijenog u bijelo platno obojeno bijelim, beživotnim premazom sebeljublja, a stare, stvrdnute boje koje se s vremenom suše i potamne ostaju samo neuspjeli pokušaji stvaranja ljepote koja odbija živjeti. Slično tomu, i fotografija uslikana brzim pokretom ruke, nastala bez mnogo truda, izgara od želje pokazati se publici bez potrebe za napretkom i identitetom koji umjetnikov potpis donosi.
Stoga ne žuri se izložiti svijetu, kritičarima i publici, nedovršen i uz vidljive pogreške u potezima i perspektivi, već se prepusti Umjetnikovoj ruci koja te postupno priprema za nebesku izložbu njegovih umjetnina. Ne smatraj se dovršenim dok nema njegova potpisa. Prepusti se božanskoj mašti koja te oblikuje i pretvara tebe nesavršena u svoje savršeno remek-djelo.
