Hrvatski jezični portal navodi kako riječ „dobrobit“ znači stanje dobra, zdravlja, sigurnosti, sreće i prosperiteta pojedinaca ili grupe. Današnji čovjek kao da se nalazi u neprestanom traganju za takvim stanjem. Čini se da ljudi u tom traganju najčešće posežu za onim što samo prividno pridonosi dobrobiti života, zbog čega traganje lako završi razočarenjem. Na primjer, dobrobit se traži u buci, glasnim govorima, jakim vjerskim i političkim vođama, čvrstim sustavima i velikim odlukama. Malo ljudi svoju dobrobit traži u onome tihom, poniznom, poslušnom i kreposnom. Tako je i s knjigama. Ljudi teže za senzacionalnim knjigama punim rješenja, ovoliko koraka za ovo rješenje, onoliko točaka za ono rješenje…
Nasuprot takvoj vrsti „senzacionalističke” literature stoji tiha i kreposna književnost. Kada sam bio u osnovnoj i srednjoj školi učitelji su mi govorili: „Čitaj književnost”, nudeći razne književne vrste. Naravno, nisam ih htio slušati, no razumijem i sebe, tražio sam samostalnost, vlastito mišljenje o stvarima. S druge strane, razumijem i moje učitelje koji su mi time željeli dobro. Shvatio sam to kroz konkretan i iskustven susret sa stihovima, pjesmama, pripovijetkama, novelama… Crkva mi je u tome također dala vjetar u leđa. Moje novo iskustvo potvrdile su i riječi dokumenta Gaudium et spes u broju 62., gdje stoji: „I književnost i umjetnost također su na svoj način od velike važnosti za život Crkve. One nastoje razumjeti čovjekovu vlastitu narav, njegove probleme i njegovo iskustvo u nastojanju da usavrši samoga sebe i cijeli svijet. One također nastoje otkriti njegov položaj u povijesti i u svemiru, osvijetliti ljudske bijede i radosti, potrebe i sile, te ocrtati bolju čovjekovu sudbinu, već prema vremenima i krajevima.”
Sada ću predstaviti tri različite pjesme kao potvrdu onoga što su papa i biskupi u dokumentu Gaudium et Spes rekli. Prvu je pjesmu napisao hercegovački franjevac, sluga Božji fra Paško Martinac u želji da hercegovački narod pridobije za opismenjavanje. Takva misija u prvoj polovici XX. stoljeća u Hercegovini nije uopće bila lagana. Naučiti čitati i pisati značilo je u to vrijeme manje sati rada oko stoke i u polju na dobrobit obitelji. Stoga se fra Paško dosjetljivo poslužio poezijom kako bi otklonio odbojnost prema čitanju i pisanju te ju na papirićima širio u stotinama primjeraka.
KOLO ZNANJA
U kolo k nama,
Velimo vama;
Učiti je lako,
Spoznajte svatko.
U Božjem strahu,
Pisaću spravu;
Čitanku ovu;
Učite po slovu.
Čitat i pisat,
Računat i risat…
Za dvaest sati
Svatko će znati.
Bit će vam milo,
Što se je svilo.
U kolo k nama,
Velimo vama.
Drugu pjesmu koju sam vam odabrao predstaviti napisao je Dobriša Cesarić, pjesnički velikan. Ova pjesma na poseban način čovjeka poziva na mudrost.
ZEBA I GOLUB
U zamku se jednom ulovila zeba.
Trzala se ona, otimala dugo,
A mlađahni golub, jadnici se rugo.
„Sram te bilo“, veli, „da je bar u noći!
No sred bijela dana tako glupo proći!
Jasnoga mi neba,
Ja se nikad tako nasadio ne bi:
To se može desit samo ludoj zebi!“
Ali vidi, u to
I sam se u zamku zapleo i sputo.
Reci, gdje su sada riječi tvoje grube?
Tuđemu se jadu, ne smij, moj golube!
Kako ne bih predstavljao samo tuđe, potrudio sam se napisati i jednu vlastitu pjesmu, koju ostavljam čitatelju na slobodnu procjenu.
FRATROVE ŽELJE
Fratar u Božju Riječ uronjen
Želje snažne ima
Svaku želju Ljubav prožimaDrugim fratrima želi biti mirna luka
Svim ženama zaštitnik
Svim muževima brat i pomoćnik
Svoj djeci djed i otac
Svim majkama nebeska pomoć
Svim očevima utvrda čvrsta
Svim bolesnima ozdravljenje
Svim žalosnima ohrabrenje
Svim radnicima odmor
Svim poznatima skrovište
Svim zarobljenima sloboda
Svim strancima znanac
Svim neprijateljima oprost
Svim ludima mudrost
Svim mudrima podrška
Svim starcima vječnost
Svim pokojnima zagovornik
Svim svetima želi čast
Svemogućem i dobrom Bogu slavuFratar u Božju Riječ uronjen
Želje snažne ima
Svaku želju Ljubav prožima
Svima želi biti sve
(1 Kor 9,20-23)
