Franjo je u Crkvi vidio nositeljicu apostolskog autoriteta i vjerodostojnog tumača riječi, života, nade i ljubavi koji su po Kristu darovani svijetu. Crkva je Franji bila majka. Svećenici su mu bili izvor života i mudrosti. Često se s njima susretao i učio od njih o Svetom pismu.
Ljubio je i poštovao svaki ljudski život, dajući novu dimenziju tadašnjem čovječanstvu. Ta je dimenzija bila Kristova ljubav i pogled na svakog čovjeka kao na sliku Božju, ma kojoj on strani pripadao.
Doista smo baštinici i učenici ponovno proživljenog razapinjanja na Križ. Bogu hvala da ih imamo, da su tako hrabro posvjedočili vjeru, jer tko zna što će i nas dočekati. Tko zna što nam još budućnost nosi, kad tama svjetlu ovako opasno prkosi.
Zamislimo kako je taj događaj doživio Josip. Mislim da mu je pao mrak na oči, želio se samo maknuti od Marije. Nije joj vjerovao, no zato u snu Bog po anđelu progovara i upućuje ga da je Marijino djevičansko začeće istinito.
Naš brat fra Metod je u 33. godini života kao naš Gospodin Isus prošao križni put i susreo se licem u lice s mučiteljima. Poveden u smrt i bačen u jamu dao je svima nama izvrsno svjedočanstvo vjere. Bio je revan službenik svoje Crkve i Provincije, a na kraju kao krunu zadobio priliku umrijeti sličan svome Gospodinu Isusu, izranjen, iscrpljen, posve slomljen, ali snažna duha i s vjerom u uskrsnuće.
Kada malo uđemo u odnos betona i armature, te ga slikovito prebacimo u odnos vjere i razuma možemo zaista mnogo naučiti. Zamislite armaturu bez betona, izgledala bi košćunjavo, ružno i oštro.
Mene samog poprilično uhvati strah kada ispred sebe vidim evanđeoske zahtjeve, također kako olako nekada pristupam svetom bogoslužju i molitvi.
Isus ovdje progovara o zajedništvu, jer kada kaže da će muž i žena biti jedno tijelo naglašava cjelokupno predanje.
Kristovo Srce predstavlja najdublju istinu o Božjoj ljubavi.
