Zašto me je stvorio? To je zagonetno pitanje, no najbolji odgovor je jer je želio podijeliti što ima, želio je imati koga ljubiti, želio je da njega slobodnom voljom netko ljubi…ne prisilno, nego slobodno, inače to ne bi bila ljubav.
Nešto se čulo duboko u špilji i osjetio sam nesigurnost. Nikada se tako nisam osjećao, nesigurnije čak i od vremena kada sam bio zarobljen u tamnici. Odlučih i preko toga prijeći. Uklesah jedan križić u kamenu i ostah dugo u molitvi.
Kada sam pročitao da je poznati njemački filozof Friedrich Nietzsche napisao: „Bog je mrtav“, pomislio sam na don Pavla iz Prosjaka i sinova kada reče don Petru: „A tko si ti gnjido i uši zemaljska, da to možeš o Bogu znati!?“
Ubiše gotovo polovicu provincije, no nisu računali na činjenicu da je mučeništvo sjeme za nova kršćanska zvanja.
I na kraju kroćenje lava. To je čovjekovo srce. O lavu se kaže da je kralj životinja – tako kao što je srce središte snage, mjesto velike odvažnosti, ali i izvorište mržnje i osvete.
"Kada sam jednom razgovarao s fra Vinkom, rekao mi je da u trenucima teških bolesti nikada nije mislio da ga je Bog ostavio. Rekao mi je kako smatra da je zapravo dobro što je bio u bolnicama, jer kada ljudi vide da i svećenik to prolazi odmah im je lakše."
Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu za mene je jedna od najljepših pobožnosti u svetoj Crkvi. Ovaj poseban oblik slavljenja Boga, rasprostranjen po cijelomu svijetu, jasan nam je, vidljiv i opipljiv način susreta sa živim Isusom. U današnjem vremenu naročito čeznemo za nečim vidljivim i opipljivim. Sveta hostija, koja se nalazi unutar pokaznice, ostatak je od hostija posvećenih na svetoj misi po rukama svećenika.
Dvadeset i četiri sata prije negoli će poći u smrt, fra Leo je rekao mladoj braći: „Ako čovjek umre, ne znači da je Bog umro. Ako i mi umremo, ne znači da je i naš Bog umro!“.
Stalno je braći savjetovao pouzdanje u Boga i davao preporuke da se žarko mole za sebe i druge. Pazio je da se u samostanima drži disciplina kakva dolikuje Kristovim franjevcima.
