Dok često puta, sudjelujući na 'svečanim' misnim slavljima, s udivljenjem gledamo kađenje, čemu se zapravo divimo? Što nam to nesvakidašnje, drukčije, uvijek iznova privuče pozornost? Što uopće označuju oganj, miris...
Oltar je jedan da označava jednoga Spasitelja Isusa Krista i jednu Euharistiju Crkve (Rimski Pontifikal, Red posvete crkve).
Sjedim na Zrinjevcu. Valjda neće naići netko poznat. Ono što trenutno trebam je malo anonimnosti i mira. U pozadini se čuje stari češki tramvaj, tj. njegove glasne kočnice. Listopad je.
U našem su vrtu zasađene različite vrste stabala, sva su lijepa i privlače čovjeka na svoj poseban način. Izdvojio bih između njih jednu vrstu, a to su čempresi.
Svetkovina Uznesenja blažene djevice Marije na nebo jedna je od najvećih i najznačajnijih svetkovina Crkve, a posebno našeg naroda.
Svi smo s udivljenjem promatrali, preko televizora ili uživo, nedavno otvaranje i zatvaranje Olimpijskih igara u Pekingu. Svi ćemo se složiti da je bilo "veličanstveno".
Opravdaj moju dušu, Bože, i napuni sa Svog izvora ognjem moju volju. Zasvijetli u moj um, iako to možda znači "tama mom iskustvu", osvoji moje srce Svojim silnim Životom.
Teologija i umjetnost u dijalogu su prirodno bliske, a ono što u ovome razgovoru pomalo ostavlja dojam nedorađenosti, određene oporosti i neizbrušenosti jest odnos prema umjetnosti za liturgiju. Taj dijalog...
Maslačak. Nisam botaničar niti bih želio pisati o maslačku s tog gledišta. Ali taj me cvijet u zadnje vrijeme "proganja".