Mt 14,13-21
U ono vrijeme:
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
Što je to što može onoga koji je potpun, nedjeljiv, vječan i tri puta Svet, Svet, Svet, nagnati da nešto učini? Što je to što može u plač natjerati onoga koji je stvorio i oko i suze? (Iv 11,35) Što je to što može Vječnoga privući u vremenito? Kakva ljubav mora biti da se slava zamjeni porugom? Evanđelist Matej kaže: „Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.“ Ova rečenica ukazuje na sam razlog Božjeg djelovanja, a to je duboko suosjećanje prema nama. Suosjećanje koje postaje djelotvorno i pretvara se u milosrđe. Rekao bih da se Božje milosrđe ponajviše očituje u njegovu utjelovljenju. Zar je moguće nešto neograničeno i vječno utkati unutar nekih granica i postaviti u vrijeme? No upravo tu se očituje Božja svemoć, jer ponizi sam sebe poradi nas. (Usp. Fil 2,7). On koji je vječan, kojemu se ništa ne može oduzeti niti dodati, On kojemu naša hvala nije potrebna, utkao se u vremenitost. Prignuo se Gospodin te nam time pokazao svoje suosjećanje i svoje milosrđe u koje se dao okovati. Uistinu znamo da je Bog po definiciji vječan, neprolazan, svemoguć… Mi kršćani vjerujemo da je Isus Krist Bog, druga božanska osoba. No Isus Krist jest i pravi čovjek, a time što je čovjek mi sa sigurnošću možemo reći: „On je milosrdan.“ Poradi nas Bog je uzeo tijelo čovječje. Kao što kaže vazmeni hvalospjev: „O sretne li krivice koja je zavrijedila takvog i tolikog otkupitelja!“ Njegovo je utjelovljenje najmilosrdniji čin u ljudskoj povijesti. Tako možemo reći da se svemogući i vječni Bog, uzevši ljudsko obličje, dao okovati u milosrđe.
Kao što možemo vidjeti u evanđelju, Krist čudesno umnaža kruh i ribu, a nije li se ni On sam libio sjesti s nama za stol? Nismo li ga prozvali izjelicom i vinopijom? Nije li na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino? Nije li Milosrdni Otac pripravio izgubljenom sinu ugojeno tele? O, Bog nam tako čudesno progovara preko hrane. Kraljevstvo nebesko uspoređuje s gozbom. Također, na Posljednjoj večeri Isus govori učenicima da će jesti i piti za njegovim stolom u kraljevstvu nebeskom (Lk 22, 29-30). No osim što se Gospodin brine o našim tjelesnim potrebama, čudesnim umnažanjem jela nagovijestit će ono što je također neodvojivo od njegova utjelovljenja, a to je euharistija. Utjelovljeni Krist do kraja se razdao pod prilikama kruha i vina. Kako to na predivan način govori jedna pjesma: „Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam, moj Isuse? Ti daješ se za hranu, spreman si na žrtve.“
Kako je dobro znati da je netko uvijek tu za nas. O, kako je dobro iskusiti Božje milosrđe. Mi ljudi ne možemo nikad u potpunosti znati što to Bog jest, jer On nas beskrajno nadilazi. No ipak nešto možemo! Možemo ga zvati imenom. Ime uvijek daje jedan dio od nečega, ono opisuje, označava, objedinjuje te približava. Ono je tajanstveno, ali ono i otkriva. Lijepo će to reći biskup Myriel iz romana Jadnici Viktora Hugoa: „O, Ti koji jesi! Knjiga Propovjednika te zove Svemogućim; Knjiga o Makabejcima te zove Stvoriteljem; Poslanica Efežanima te zove Slobodom; Baruh te zove Beskrajnošću; Psalmi te zovu Mudrošću i Istinom; Ivan te zove Svjetlošću; Knjige o Kraljevima te zovu Gospodom; Knjiga Izlaska te zove Proviđenjem; Knjiga Levitska Svetinjom; Ezra Pravdom; stvorenje te zove Bogom; čovjek te zove Ocem; ali Salomon te zove Milosrđem, i to je najljepše od svih imena tvojih.“
