Boga je nemoguće spoznati, Njega je moguće jedino upoznavati. Tko kaže da ga je spoznao, tvrdi da ga je obuhvatio. Obuhvatiti neobuhvatljivog i spoznati nespoznatljivog uzaludan je pokušaj. Bog je uvijek drugačiji...
Sveti sakramenti
su kao otvorena vrata preko kojih ulazimo u Kristovu Pashu. Kristova Pasha
postaje naša Pasha. Opravdano se zapitati o posljedicama udioništva u pashalnom
otajstvu. Ovdje ćemo se zaustaviti i dublje promisliti o vrhuncu tog otajstva –
otajstvu uskrsnuća. Kakve posljedice ono ima na naš život? Što Isus Krist čini
za nas preko sakramentalne milosti? Odgovor je kratak, ali jezgrovit – daje nam
udioništvo u božanskoj naravi. »Doista, po spoznaji njega, koji nas
pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za
život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po
njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u
svijetu zbog požude.» (2 Pt 1,3-4).
»Čovjek je
stvorenje komu je dana zapovijed da postane bog. Ova misao svetoga Bazilija
oslikava bit i poslanje ljudske naravi koja se takvom u punini ostvaruje po Božjoj
darovanosti u Isusu Kristu.» (Ante Crnčević)
Čudesna razmjena, u kojoj Bog uzima naše (čovještvo), kako bi nama dao ono što
je njegovo (božanstvo), započela je Kristovim utjelovljenjem. Vrhunac čudesne
razmjene u kojoj nas Bog zaodijeva svojim božanstvom događa se u otajstvu
uskrsnuća Isusa Krista. Po udioništvu u Kristovom uskrsnuću ljudima se u
potpunosti daruje božanski život. Kršćanski Istok kroz teologiju i liturgiju
uvijek je jako naglašavao tu temu. »Glavna tema
pravoslavne teologije bilo je i ostaje Božje utjelovljenje i pobožanstvenjenje
čovjeka.» (Ernest Benz) Pobožanstvenjenje čovjeka
njegovo je spasenje.
Što konkretno
znači pobožanstvenjenje, odnosno udioništvo u Božjoj naravi? Prije svega znači
udioništvo u najintimnijem unutarnjem životu samoga Boga – udioništvu u
božanskoj ljubavi. Imati udioništvo u Njegovoj naravi znači postajati ono što
je On – Ljubav. Isusova zapovijed: »Ljubite jedni druge kao što sam
ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge!» (Iv 13,34 ) moguća je jer On nam daje tu sposobnost po milosti svoga uskrsnuća.
Krist je uskrsnuo kako bi nas preobrazio u Ljubav. Ta preobrazba darovana po
milosti uskrsnuća nikada neće prestati.
Bog je otajstvo
neizmjerno, neshvatljivo i neobuhvatljivo i stoga čovjek ni u vječnosti neće
moći reći da je spoznao Boga. Boga je nemoguće spoznati, Njega je moguće jedino
upoznavati. Tko kaže da ga je spoznao, tvrdi da ga je obuhvatio. Obuhvatiti
neobuhvatljivog i spoznati nespoznatljivog uzaludan je pokušaj. Bog je uvijek
drugačiji. Drugim riječima, Kristovo je uskrsnuće događaj koji se proteže na
sva vremena, ali to je i događaj koji zahvaća vječnost. Naše preobražavanje u
Ljubav nikada neće prestati, odnosno milost Kristova uskrsnuća kroz svu
vječnost trajno će nas i beskrajno preobražavati u Boga. Već sada postajemo
sposobni ljubiti na božanski način, a ta sposobnost po kojoj postajemo sve
sličniji Bogu i u vječnosti će se beskonačno nastaviti razvijati. Čovjek je
biće koje nikada neće prestati rasti u ljubavi.
