O pravoj ljudskoj vrijednosti

iječ nas želi osvijestit. Ljudski život nije u ljudskoj hrani, piću i odijelu, već u onome što nam Otac u svojoj providnosti neprestano daje. Ljudi ne mogu osigurati svoj život za vječnost. Samo Bog to može i On nam to velikodušno daje.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući, jer je život vredniji od hrane, a tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Niti siju niti žanju, nemaju ni smočnice ni žitnice, i Bog ih hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica! Može li tko od vas brigama produžiti svoj život samo za jedan lakat? Dakle, ako ne možete ni ono što je najmanje, zašto se tjeskobno brinite za ostalo? Promotrite kako rastu ljiljani! Oni se ne trude i ne predu. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj ne obuče kao jedan od njih. Ako Bog tako odijeva travu u polja koja danas jest, a već se sutra baca u peć, koliko će više vas, malovjerni? Zato ne tražite što ćete pojesti ili popiti; ne uznemirujete se! - to sve traže pogani ovoga svijeta - jer vaš Otac zna da vam je to potrebno! Već tražite njegovo Kraljevstvo, a to će vam se nadodati! Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo!“ (Lk 12, 22-32)

Riječi koje nam Gospodin upućuje riječi su koje ulijevaju duboko povjerenje u Njegovu brigu za nas. Gospodin nas voli i vodi računa o našem životu. Ipak, riječi evanđelja zbunjuju. Bog hrani ptice koje niti siju niti žanju, a nemaju ni žitnice. Vredniji smo od ptica, a ipak ima ljudi koji nemaju što pojesti. S druge strane ljiljani. Najraskošnije odijelo kralja Salomona lošije je od odijela koje ima svaki ljiljan. A ljiljani ništa nisu napravili kako bi imali takvu odjeću. Bog ih tako odijeva. Posebno je zbunjujuća sljedeća rečenica: »Ako Bog tako odijeva travu u polju koja danas jest, a već se sutra baca u peć, koliko će više vas, malovjerni?« (Lk 12, 28). Drugim riječima, Gospodin nam kaže da će nas odjenuti puno bolje od kralja Salomona. Samo je problem što mi slabo u to vjerujemo pa nemamo tako veličanstvenu odjeću. Jednostavno je zaključiti da nam Riječ želi nešto drugo reći.

Ovo evanđelje smješteno je između dva teksta. Dobro je vidjeti taj kontekst kako bi otvoreni Riječi došli do dubine spoznaje koju nam ona želi dati. Dakle, prije ovoga evanđelja Isus govori o čovjeku, kojemu njegove žitnice pune žita znače sve u životu. Govori o pohlepnom čovjeku, koji u želji da osigura život svu svoju energiju i trud ulaže u gomilanje blaga, običnog žita. Tekst koji slijedi poslije evanđelja govori o traženju neprolaznog blaga na nebesima. Riječ evanđelja smještena između ova dva teksta postaje jasnija. Ljudski život sastoji se u brizi i izboru između dva blaga: prolaznoga lažnog blaga i neprolaznoga pravog blaga.

Otac naš nebeski zna da su nam potrebni hrana, piće i odijelo. Riječ Božja nije naivna i daleko od stvarnoga života. Riječ nam jednostavno kaže da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ovo potrebno. Želi nas osloboditi te tjeskobne zabrinutosti koja stvara uskoću u našim srcima.  Riječ zna da ga ona nagriza i oduzima mu mir. Zna da po toj tjeskobi čovjek postane toliko zaokupljen kruhom, pićem i odjelom pa mu oni postanu najveće blago. Koliko god bio dobar naš trud da svojoj obitelji osiguramo sve potrebno, toliko je tjeskobna zabrinutost pogubna jer nas vodi do vrlo uskog načina života. Vodi nas dotle da naše srce bude u potpunosti usmjereno na naše osnovne ljudske potrebe. A Gospodin jasno kaže: »Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce« (Lk 12, 34). Zar će naše blago biti u zadovoljavanju osnovnih potreba? I ako to jest naše blago, zar mislimo da će naš život uistinu biti osiguran onda kada ove potrebe budu osigurane? Kad ih budemo imali u izobilju?

Riječ nas želi osvijestit. Ljudski život nije u ljudskoj hrani, piću i odijelu, već u onome što nam Otac u svojoj providnosti neprestano daje. On kao naš Otac želi osigurati naš život jer On zna da je pravo osiguranje života vječno, a ne vremenito osiguranje. Ljudi ne mogu osigurati svoj život za vječnost. Samo Bog to može i On nam to velikodušno daje. Želi da svoj život promatramo puno šire od naših ograničenih i odveć ljudskih okvira. Želi da ga promatramo u perspektivi vječnosti. Zato nam iz Njegove ruke dolazi pravo neprolazno blago koje trebamo radosno prihvatit. On vodi brigu o nama i On misli na nas, ali ne onako kako bismo mi to možda htjeli, već to radi na svoj božanski način. U perspektivi vječnosti. Neprolazno blago koje nam daje također su hrana, piće i odijelo. Ali to nisu ljudska hrana, piće i odijelo nego božanska hrana, piće i odijelo. On nam to daje u izobilju i preko svake mjere.

Bog nas hrani kao što hrani mnoštvo ptica. Ali budući da smo puno vrjedniji od mnoštva ptica i puno većega dostojanstva, hrani nas božanskom hranom: svojom božanskom riječju i svojim božanskim tijelom. Božanska providnost neprestano nas hrani tom hranom. To je utješno i ulijeva povjerenje. Tako Bog pokazuje koliko smo mu vrijedni, ali ujedno pokazuje svoju velikodušnu ljubav i brigu za nas. A ona je puno veća od svih naših očekivanja i želja. S druge strane, Bog nas uistinu odijeva u najljepšu odjeću, odjeću spasenja i pravednosti kako piše: »jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti,« (Iz 61,10). Zapravo, Bog nas odijeva svojim Sinom koji je naše Spasenje i naša Pravednost. A ta odjeća neizmjerno je ljepša od odjeće koju imaju ljiljani. Ta odjeća  sjajnija je i ljepša nego sve zlato svijeta. To je odjeća vječnosti. Riječi evanđelja tako su istinite i stvarne.

Sve ovo darovano nam je u euharistiji. Tu nas velikodušna ljubav Božja hrani i odijeva. Ali, ne po našim mjerilima, nego po mjerilima Ljubavi. A jedina mjere te Ljubavi je da nema nikakvih mjera u dobroti kada se radi o nama ljudima. Bog za nas želi samo najbolju hranu i najbolje odijelo. Zato nam daje božansku hranu i božansko odijelo. Nahranjeni smo i odjeveni samom Dobrotom, našim Gospodinom. Riječi evanđelja ostvaruju se na svakoj euharistiji.

U euharistiji Otac nam daje Kraljevstvo. Zato Isus kaže: »Ne boj se, stado malo! Jer, vaš je Otac odlučio dati vam Kraljevstvo!« (Lk 12,32). U darovanom Kraljevstvu darovan nam je sam božanski život. Kraljevstvo i nije ništa drugo nego sam trojedini Bog, a ulazak u Kraljevstvo znači ulazak u božanski život. Riječ nas poziva da taj božanski život tražimo i pritom obećava: »Zato ne tražite što ćete pojesti ili popiti; ne uznemirujte se! - to sve traže pogani ovog svijeta - jer vaš Otac zna da vam je to potrebno! Već tražite njegovo Kraljevstvo, a to će vam se nadodati« (Lk 12, 29-32).