Izvrsnim uskrsnim razmišljanjem našeg fra Luke, sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam bogoslovi Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije s odgojiteljima!
Evanđelja o uskrsnuću govore malo. S razlogom. Evanđelisti imaju mnogo toga za reći o muci i smrti, ali uskrsnuće ostaje otajstvo. Muka nam je i previše poznata u ovom životu na zemlji. Vidimo je gdje god se djenemo. Uskrsnuće još nitko nije vidio. Istina, možemo vidjeti prazan grob. No, što to prazan grob znači? Možda smo i vidjeli povoje, a što nam to predstavlja?
Čovjek ili vjeruje ili ne vjeruje u uskrsnuće. Taj izbor određuje život.
Ako vjerujemo spremni smo prihvatiti križ i patnju jer smatramo da to nije sve. Vjerujemo da ima nešto poslije, iznad toga. Tada križ postaje samo sredstvo spasenja. Tada patnja ima smisla. U to slučaju se Bog spustio da bi nas podigao. Raskinuta je hramska zavjesa i svima je otvoren pristup k Svetinji nad svetinjama.
Ako ne vjerujemo, bježimo od križa. Tražimo ono što je na zemlji. Tada je na križu patio Pravednik, ali jedan od mnogih pravednika. U tom slučaju se Bog nije »oplijenio«(ispraznio od Božanstva), nego je patio čovjek. I nije ništa postigao i mene se to ne tiče. Prazan grob ništa ne znači.
Nemam ni ja što reći o uskrsnuću.
Nadam se da ću biti od onih koji će reći: »Isus Krist jest Gospodin!«.
Vjera da je Isus uskrsnuo rađa plodom. Plod su joj dobra djela, oproštenje grijeha i svjedočenje.
Uskrsnuće ili jest ili nije, nema tu stajanja postrani. Kršćani vjeruju da jest. Kakvim li to plodovima rađa?
Uskrs je blagdan smisla. On svemu daje smisao. Patnji, križu, ukratko – životu. Gospodin uskrsnućem sve čini novim. Slobodni smo odabrati da vjerujemo u Uskrs. To znači vjerovati Gospodinu. Vjerovati da sve ovo ima smisla. Tada će prazan grob postati simbol pobjede života. Tada ćemo imati izobilje života.
Uskrs? Ili, možda, Uskrs!
