Neka nas vodi snaga koju ćemo dobiti od Duha Svetoga, koji je onaj Branitelj kojeg je Isus obećao učenicima već za svog zemaljskog života.
Iv 20, 19-23
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ulomak današnjeg evanđelja donosi nam scenu u kojoj su učenici zatvoreni u strahu od Židova. Zatvoreni su u okruženje u koje su sigurni. Među njima nije Isus s kojim su naučili hoditi i koji ih je spašavao u raznim nemirima koji su ih čekali. Smirivao je oluje njihovih života i davao im je utjehu za ići dalje. Unatoč njegovoj riječi koja daje sigurnost i mir i koja bi u njima trebala poticati rast vjere, oni se i dalje oslanjaju na svoje snage koje su tako slabe.
Usprkos cijeloj situaciji Isus dolazi među njih i donosi im mir. Ključno je to što staje u sredinu. Nije negdje po strani. Nije u nekom kutku prostorije. Ne ustručava se vanjskih utjecaja niti bježi od novonastale situacije. Vjeruje svome Ocu koji ga je poslao i to želi pružiti učenicima. Želi da učenici u sredinu svoga života stave Oca koji im oslonac u životima i da pomoću te vjere nastavljaju dalje. Daje im Duha Svetoga koji će ih poticati kako dalje. Pomagat će im na putu na koji ih Isus poziva.
Naši životi su često ispunjeni nečim nepoznatim. Dolazimo pred nove životne situacije kad ne znamo kako dalje. Tu postoji mogućnost da nas zaokupi velik strah, tjeskoba, nemir, brige… Imamo određene zadaće na koje smo pozvani, a ne znamo kako ih izvršiti. U konačnici, pozvani smo na život vječni do kojeg dolazimo vršeći ovozemaljske zadaće koje dobivamo i vršimo ih ako znamo osluškivati poticaje Duha Svetoga. Sve to možemo ako Isusa stavimo u sredinu svoga života, ako ustrajno molimo i ne budemo u strahu koji nije od Boga, već u miru pomoću kojeg možemo imati jakost koji je jedan od darova Duha Svetoga.
Stavimo Isusa u središte svog života, a svoj život predajmo u njegove ruke. Neka nas vodi snaga koju ćemo dobiti od Duha Svetoga, koji je onaj Branitelj kojeg je Isus obećao učenicima već za svog zemaljskog života. Tako ćemo i mi biti Isusovi učenici po kojima će i drugi moći vidjeti snagu pripadanja Crkvi. Svojim primjerom pokažimo drugima da je moguće u miru podnositi razne životne situacije, koje bez vjere u Isusa mogu donositi nemir i tjeskobu.
