Tko nam može bolje pomoći i nadahnuti nas nego Duh Božji? Zar se imamo čega bojati ako je on s nama i uz nas? Vjerujmo Kristovim riječima i ne bojmo se, jer imamo divnog Branitelja i čuvara duša naših.
Iv 14, 15-21
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Približavajući se kraju vazmenog vremena, u liturgijskim čitanjima sve je više prisutan Duh Sveti. U evanđelju ove šeste vazmene nedjelje Krist želi Duha Svetoga staviti u prvi plan. Najavljuje onoga koji dolazi umjesto njega jer, svjestan da uskoro odlazi, učenike ne želi ostaviti same. Stoga im obećava drugoga Branitelja, tj. Duha Istine. Ali Duha ne možemo vidjeti, Duh nema tjelesno obličje kao Krist. Učenici su Krista mogli vidjeti, opipati, porazgovarati s njim, pozvati ga u nevolji, ali kako se uteći nekome koga ne vidiš i ne čuješ?
U svim svojim životnim problemima čovjek se ponekad osjeća napušteno, usamljeno ili ostavljenim na cjedilu. Osjećaj samoće nije nimalo ugodan, ali zar Bog želi čovjeka ostaviti samoga? Njegov naum zasigurno nije takav, jer kakav bi to bog bio? Onaj koji nas toliko ljubi da nam je darovao svoga Sina, neće nas ni ostaviti, nego je uvijek i svugdje prisutan. Ne u onom fizičkom smislu, opipljivom i oku vidljivom, ali itekako prisutan u duhu. Taj duh postaje pravi, Duh Branitelj, pomoćnik i tješitelj te onaj koji će nas podsjećati na sve što je Krist govorio. Onaj koji je ispunjao apostole i poučavao ih što će govoriti i kako naviještati. Duh koji ne ostavlja čovjeka usamljenog i napuštenog, već mu daje nadu i savjet, mudrost i jakost. To je onaj koji će voditi Crkvu kroz zemaljska putovanja i čuvati ju u istini. Njegovo djelovanje je posebno vidljivo u prvom čitanju iz Djela apostolskih. U njemu apostol Filip propovijeda Krista i izgoni nečiste duhove, a Petar i Ivan, došavši Filipu, polažu ruke na Samarijance te oni primaju Duha Svetoga, jer bijahu samo kršteni u Kristu Isusu.
Apostol Petar, na kraju odlomka iz svoje poslanice, govori o Kristu ubijenom u tijelu, ali oživljenom u duhu. Jesmo li mi oživljeni u Duhu Svetom kojeg smo primili po sakramentu potvrde? Jesmo li svjesni njegovih darova? Jesu li nam oni kao poklon koji dobijemo, otvorimo i stavimo negdje po strani da nam služi kao ukras, ili se njima služimo i koristimo? Pozvani smo ih upotrijebiti u svojim svakodnevnim odlukama i djelima. Duh je taj koji se nastanjuje u nama, nadahnjuje nas i usmjerava naša djela pravim putem. Tko nam može bolje pomoći i nadahnuti nas nego Duh Božji? Zar se imamo čega bojati ako je on s nama i uz nas? Vjerujmo Kristovim riječima i ne bojmo se, jer imamo divnog Branitelja i čuvara duša naših. Iskoristimo ovo vrijeme do Pedesetnice i molimo Duha Svetoga da nas uvijek ispunja i vodi u svojoj ljubavi.
„Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika;
i oganj svoje ljubavi u njima užezi!“
