Kao što malo dijete, unatoč opominjanju roditelja, ipak samo prođe određene izazove da bi kasnije znalo kako se ponašati, tako i mi u vjeri rastemo prolazeći razna iskušenja. U tome rastu bitno je ipak tražiti Gospodina, kao što ga je i sam Toma tražio.
Iv 20, 19-31
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Slušajući današnji ulomak iz evanđelja, vjerojatno nam opet u prvi plan iskaču Tomina nevjera i pitanje kako je mogao, nakon svega što se zbilo, tako pristupiti svjedočanstvu ostalih učenika. No prije Tomine nevjere, možemo uočiti strah koji su učenici doživljavali sve dok im Isus nije podario svoj mir.
Vrijeme nakon Isusove muke i smrti provodili su u zatvorenoj dvorani, ne razmišljajući o uskrsnuću i Isusovoj pobjedi nad smrću. Svatko od nas ima svoj zatvoreni prostor u kojem provodi barem dio svoga života. Tu se razvijaju razni strahovi koji nas sputavaju u izgradnji dubljeg i čvršćeg odnosa s uskrslim Gospodinom. Često prolazimo svoju muku i umiremo pred izazovima života u kojima, uz pomoć uskrslog Isusa, možemo ostvariti pobjedu sličnu njegovoj pobjedi.
Da bismo došli do pobjede u životnim izazovima, trebamo tražiti primjer u Isusu. On je u svom trpljenju uvijek tražio oslonac u Bogu. Prije negoli su došli po njega da ga vode na suđenje, on se u vrtu molio Bogu. A Bog mu je dao snage da iznese nevolje koje mu slijede te mu je dao pobjedu nad onim što ga je čekalo. Kroz Isusov primjer tražimo i mi oslonac u Bogu koji će nas izvući iz svih naših nevolja i odagnati strahove iz naših života te će nam poslati Duha Svetoga koji će nas ohrabrivati i voditi u svim životnim izazovima. Tako ćemo već u životnim teškoćama osjetiti snagu koja preobražava i koja će, također i u ovozemnom prijelazu k nebeskom Ocu, biti spasonosna.
Nadalje, primjer Tomine nevjere nam pokazuje da, unatoč svjedočanstvima ljudi oko nas, i mi znamo prolaziti svoj put sazrijevanja vjere. To možemo uočiti kroz razne svakodnevne primjere. Često nam se dogodi da, koliko god netko govorio i ukazivao na stvarnosti, mi i dalje ustrajemo u tome da se sami moramo uvjeriti u ono što nam je rečeno. Kao što malo dijete, unatoč opominjanju roditelja, ipak samo prođe određene izazove da bi kasnije znalo kako se ponašati, tako i mi u vjeri rastemo prolazeći razna iskušenja. U tome rastu bitno je ipak tražiti Gospodina, kao što ga je i sam Toma tražio. On nije dopustio da mu nevjera bude preprekom u traženju Uskrsloga. Mnogi ustraju u svojoj nevjeri računajući da ih ništa ne čeka nakon zemaljskog života. Toma je ipak nosio u sebi klicu vjere koja se razvila dok je tražio Uskrsloga.
Dopustimo Uskrslome da snagom svog uskrsnuća preobrazi naše živote kako bismo ustali na novi život, te da rane koje nosimo budu snaga koja će nam biti pomoć u preobražaju životnog puta i ono što će Bog iskoristiti da nas dovede k sebi. Jer jedino on najbolje zna kako pomoći svome djetetu.
