Bez obzira na odbačenost, Riječ svoje ne odbacuje. Njezina nam blizina otkriva činjenicu da smo njezini unatoč tomu što je ne primamo kao svoju. Riječ dolazi kako bi nam dala život.
»Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane.« (Mudr 18, 14-15)
Biti odbačen je bolno i mučno iskustvo. Odbačen čovjek ne nailazi na otvoreno uho za vlastitu muku; ne nalazi prostor povjerenja kod drugih; ne osjeća se prihvaćen bez obzira na tjelesnu blizinu drugih. Umjesto na toplu i blagu riječ, odbačen čovjek nailazi na nijemost. Njegove muke i poteškoće nisu shvaćene. Daleke su drugima. A odbačeni uvijek traži svoje. Blizinu. Ljubav.
Utjelovljena Riječ ulazi u ljudske odnose i nailazi na odbačenost. Traži svoje i ne nalazi ih. Bog se povjerava ljudskoj blizini iako ga neki ljudi iz nje jednostavno miču. Ne žele ga i njegova im prisutnost smeta. Riječ se susreće s ljudima koji više nisu pozorni na nju; s ljudima koji su zatvorena uha; s ljudima koji njegovu riječ ne umiju prepoznati. Ljudi radije biraju tamu negoli svjetlo.
Bez obzira na odbačenost, Riječ svoje ne odbacuje. Njezina nam blizina otkriva činjenicu da smo njezini unatoč tomu što je ne primamo kao svoju. Riječ dolazi kako bi nam dala život. Omogućila zajedništvo s Bogom. Otvorila vrata vječnosti. Njezinu blizinu otkrivaju maleni. Rođeni od Boga. Gladni i žedni Božje prisutnosti. U njoj pronalaze sve. Maleni svijetle kao plamičak. Dovoljno da rastjera tamu i pokaže put. Drugima. Put do Riječi.
Bez obzira na vlastito raspoloženje, životna razočarenja i promašaje, maleni bdiju uz Riječ. Dopuštaju da ih njezina svjetlost obasja. U njezinoj blizini stječu jasnoću o onome što je njezino. Maleni jasnije vide što čini tama. Tama želi obuzeti svjetlo. Prigušiti njegov tračak. Ostaviti ljude u nesnalaženju. U strahu. Očaju. Nijemosti. Propasti. Svjetlo Riječi želi probiti nijemost. Probiti muk propasti.
Samo je jedan trenutak sabranosti pred utjelovljenom Riječi u jaslicama dostatan pokazati nam važnost Božje blizine. U Njegovoj blizini postaje jasnije koliko smo ranjeni nepozornošću za njegovu riječ i koliko je nijemosti prisutno u odnosu na ono što je Njegovo. Stoga smo potrebni šutnje i tišine kako bi nas slušanje Riječi pokrenulo i otkrilo ljepotu primanja Njega kao svoga. Maleni njeguju taj trenutak.
