Kada u Marijinoj blizini susretnemo Riječ, nalazimo život i radost. Prepoznajući Mariju kao prostor u kojem je Bog razapeo svoj šator i - po njezinu pristanku - odlučio boraviti s ljudima, otkriva nam se razlog njezina blaženstva - Marija je povjerovala Gospodnjoj riječi.
Ne postoji
marijanska svetkovina koja ostavlja toliko traga u srcima i dušama vjernika kao
svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije. Oči malenih danas traže Njezin
smiješak; njihove su suze isplakane u Njezinoj blizini; koljena prignuta pred
Njezinim likom. Nebrojeni su vapaji zbijeni u molitvu Zdravo, Marijo jer
nam molitva otvara Božju blizinu. I u nju ulazimo onakvi kakvi jesmo - ranjeni
grijehom, pritisnuti mukom življenja, opterećeni međuljudskim odnosima -
tražeći u njoj riječ utjehe i nade za buduće korake. U nju ulazimo s Marijom.
Iz njezine blizine u Božju blizinu.
Kada
Marija ulazi u Zaharijinu kuću i pozdravlja Elizabetu, Elizabeta se ispunja
Duhom Svetim. Iako nisu zapisane riječi koje Marija pritom govori, zapisano je
kako ih je doživjela Elizabeta. Ovdje je važno primijetiti da je djelovanje
Duha Božjega nerijetko onkraj naših riječi, naših zamisli i očekivanja. Toliko
zapanji i dodirne osobu da ju čitavu prožme svojim djelovanjem. Zato na Marijin
glas reagira i dijete u Elizabetinoj utrobi - Ivan Krstitelj - onaj koji će
svojim glasom navijestiti dolazak Riječi koja je u Marijinoj utrobi. I ovaj
susret je susret Glasa i Riječi.
Nerijetko
susretnemo ljude koji nas svojim glasom privuku u Božju blizinu. Govoreći
sasvim jednostavne i obične riječi, u sili i snazi Duha, otvore nam um i srce
za Božju riječ. Tako i Elizabeta prepoznaje Marijinu ulogu i onoga koji je u
njezinoj utrobi. Njezino je prepoznavanje plod djelovanja Duha Božjega - Duha
životvorca i Duha radosti. Zato kada u Marijinoj blizini susretnemo Riječ,
nalazimo život i radost. Prepoznajući Mariju kao prostor u kojem je Bog razapeo
svoj šator i - po njezinu pristanku - odlučio boraviti s ljudima, otkriva nam
se razlog njezina blaženstva - Marija je povjerovala Gospodnjoj riječi.
To su
posljednje zapisane riječi koje pri ovome susretu izgovara Elizabeta. A Marija
je povjerovala riječima da će začeti i roditi Sina. Među tim riječima nije bilo
obećanja bezbolnog tijeka života lišena patnje i muke (usp. Lk 1, 26-36). Ovdje
je skrit smisao koji može osvijetliti i naš put vjere. Ne postoji život koji
nije kušan gorčinom svakodnevice, dotaknut oštricom boli, ranjen snagom
grijeha. Nema života lišena promašaja i padova, pitanja i sumnji. Zato nam
Marija u teškoći svakodnevice usmjeruje pogled na ono bitno. Otvara oči za
ozbiljenje Božje riječi u životu. Osvjetljuje prvenstvo Boga u životnom
prostoru. Tek kada ta spoznaja, snagom Duha Svetoga, natopi duh i srce, uviđamo
razlog vlastite radosti - Bog je s nama.
Marijin Veliča
otkriva se kao odgovor na Elizabetine riječi. U njemu više nema molbenica i
prošnji. Razvija se hvalospjev Bogu koji čini velika djela u Mariji koja se
prepoznaje kao dio povijesti spasenja. Božja dobrota uvijek traži prostor u
kojem će se nastaniti. Marijin fiat je omogućio da se ona nastani u
njoj. Tako i svaki čovjek koji umije osluhnuti dobrotu Riječi i nju ozbiljiti u
vlastitu životu, postaje prostor u kojem se Bog nastanjuje. Kada se čovjeku
otkrije Božja veličina i ljubav, spoznaje svoju neznatnost i glad za Njim.
Prepoznajemo kako Bog velika djela čini po malenima, onima kojima je milina
biti u Božjoj blizini (usp. Ps 73, 28). On podiže malene da ga slave.
Na
euharistijskom slavlju Uznesenja Marijina okupljamo se kao Crkva - zajednica
vjerujućih - gladna žive Božje
prisutnosti. Susrećemo Boga koji nas hrani svojim tijelom i riječju te nam omogućuje u njima pronaći život. Kušajući što
Bog čini za nas, preplavi nas radost kao predokus vječnoga blaženstva. Iskustvo
zajedništva u Božjoj prisutnosti nam otvara pozornost za ljude oko nas - gladne
i žedne Božje blizine - kojima riječju, djelom i smiješkom možemo svjedočiti
dodir radosti. Najednom shvatimo kako je naš život hod koji smjera tamo gdje
radost nikad ne iščezava - prema vječnom bivanju s Bogom - u zajedništvu s
Marijom.
