Mt 20,1-16a:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’ Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Krist nam donosi priču o gospodaru vinograda koji dijeli plaću radnicima. Dao je svima onako kako su se dogovorili. Onome koji je od početka radio jedan denar, onome koji je došao kasno jedan denar i onome koji je jedva stigao na vrijeme naplatio je jedan denar.
U ovoj priči ljuti su oni koji su od početka u vinogradu. Na drugome mjestu ljuti se stariji brat što je otac zaklao ugojeno tele za mlađeg brata koji se vratio. Ja sam ljut jer je Bog mojemu bližnjemu dao isto što i meni iako sam se ja više mučio. Nesretan sam što je Bog dobar prema drugima. Ne treba mi vatra nakon smrti, već sam u paklu. Što ima žalosnije od toga da sam žalostan i kivan zato što je Bog dobar? Ni pakao nije tako jadan kao ja kada mi smeta Božja dobrota u životu drugih ljudi.
Starozavjetni su se likovi često susretali s Bogom koji im je nešto obećavao: sina ili potomstvo brojno poput zvijezda na nebu; spasenje od neprijateljskih napada ili pak izbavljenje od sužanjstva i povratak u svoj dom. Ta su obećanja doduše na neki način bila ispunjena još za njihova života, ali su se potpuno ostvarila tek životom, smrću i uskrsnućem Krista. Jasno je iz samih evanđelja da to Božje ispunjenje obećanja nije bilo po volji čak ni onima koji su mu bili najbliži. Tako je Isus prozvao Petra sotonom kada ga je Petar htio odvratiti od muke i smrti. Petar je vjerovao da se sada ispunjava ono što je od davnine obećano, ali pokušava navesti Isusa da to ispuni onako kako je on to zamislio. Čak i nakon Posljednje večere, kada Krist jasno razlaže što će uslijediti, Petar i ostali ne prihvaćaju da su događaji muke i smrti dio priče koja se trebala odviti. Nakon Uskrsnuća na putu za Emaus neki učenici još ne shvaćaju što se dogodilo. Nadali su se da je Krist obećani Mesija, ali nije oslobodio Izrael – ili se barem njima tako činilo.
Teško je prihvatiti da je Bog ispunio ono što je obećao kada to ne učini baš onako kako smo mi zamislili. No, upravo činjenica da Bog uvijek ispunjava svoja obećanja na svoj način treba nas veseliti. Zato u svojoj uskrsnoj propovijedi Ivan Zlatousti kaže:
„Ako je tko radio od prvoga sata, neka danas primi svoju pravednu nagradu. Ako je tko došao u treći sat, neka sa zahvalnošću svetkuje blagdan. Ako je tko došao u šestom satu, neka se ne boji, jer mu se neće oduzeti. Ako je tko odgađao do devetog sata, neka se približi, ne bojeći se ničega. Ako je itko odugovlačio do jedanaestoga sata, neka i on ne bude uznemiren zbog svoga kašnjenja, jer Gospodin koji je ljubomoran zbog svoje časti, prihvatit će posljednje kao i prve.“
I nastavlja:
„On prihvaća djela i izlazi ususret namjerama, poštuje djela i hvali prinose. Zato uđite u radost Gospodina svoga i primite plaću svoju, i prvi i drugi. Vi bogati i siromašni zajedno, održite veliku svečanost. Trijezan i bezbrižan, častite ovaj dan. Radujte se danas, vi koji ste postili i vi koji ste zanemarili post. Stol je pun, svetkujte raskošno. Tele je ugojeno, neka nitko ne odlazi gladan.“
Raduj se jer Bog daje svima. To nije znak nepravde. To je dokaz Božje dobrote. Raduj se jer nećeš biti zakinut. Raduj se još više jer će tvoj bližnji dobiti nagradu od Boga. Bog ispunjava svoje obećanje! Neka se gore spuste. Neka se doline uzdignu. Bog daje svima! Dijeli šakom i kapom! Nitko neće ostati nenagrađen.
Kada osjetiš radost jer je tvoj bližnji primio nagradu od Boga, znaj: već si u raju!
