Da smo djeca Božja, koliko god to zvučalo sladunjavo, jest činjenica na kojoj naša vrijednost počiva. To je činjenica koja se ne može zanijekati, ne može se dokinuti; ne prestaje nikada. Mi je možemo zaboraviti, zbog čega i posrćemo u grijeh, ali Bog nikada ne zaboravlja.
Odlučno je vezao svoj život uz samostan i jednostavnost franjevačkog poziva. Od svojih početaka Franjevci u Hercegovini imali su krojače. U Arhivu Provincije nalazi se šest krojačkih bilježnica koje su povijesno bogatstvo.
Evanđelje koje danas Crkva stavlja pred nas više je nego dovoljno. Ono je propovijed samim tim što se pročitalo. Nadodati mu još vlastite misli, kao da samo zamračuje ono što tako jasno svijetli.
Kada vjeru podložimo ljubavi onda je ona dovedena do svoje savršenosti, ne da ne bi mogla više napredovati nego je na putu savršenosti.
Kad ih je upitao: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ samo se Šimun Petar usudio reći ono na što ih je Isus navodio tijekom tri prethodne godine.
Jedni su bili veliki učenjaci, drugi su opet bili neuki. Svi su oni tako, svatko u svome redu, sačinjavali svatove koji se nalaze pod tim velikim i prostranim šatorom.
Isus sa svakim od nas ima poseban odnos i nijedan nije isti.
Bog je dao da se carinici i bludnice obrate. Za razliku od onog prvog sina koji se “predomisli i ode”, oni se nisu predomislili i tako su postali onaj sin koji nije ispunio volju Očevu.
Možda se u učenicima razvila neka navezanost na njegovu ljudsku narav, na čovjeka zvanog Isus. Možda se u nekom od njih pojavila i frustracija zbog toga. Najprije svojim pojavljivanjem i nestajanjem, a onda i svojim konačnim odlaskom, Isus lomi tu navezanost i oslobađa ih za Duha Svetoga.
