Započnemo li nekakav projekt ili skujemo kakav plan, prihvaćamo rizik i mogućnost neuspjeha. Neuspjesi se događaju: nekom više, nekom manje. Bitno je da nitko nije imun na njih.
Čitajući ovaj ulomak Ivanova Evanđelja mnogi će svoju pozornost zadržati samo na Tomi zanemarujući ostale bitne dijelove samoga teksta.
Isus nije individualist. On svoje poslanje ne izvršava sam. Okuplja skupinu svojih prijatelja kako bi oni bili s njim, kako bi oni "vidjeli Boga" te, nakon toga, naviještali Radosnu vijest.
Cijelo bogoslužje vazmenoga vremena u kojem se trenutno nalazimo odiše velikom radošću. Vazmeno je vrijeme zato s pravom nazvano vrijeme radosti.
Pastir i oko njega okupljeno stado pobuđuju idilično razmišljanje: miris trave, plavetnilo neba, poljska rosa, pokoji kamen, hlad, pčelice, leptiri, žubor vode...
Poznato je kako čovjek bolje pamti slike nego riječi. U našoj svakodnevici koristimo brojne slike, a da toga i nismo svjesni.
Zanimljiv mi je taj Kornelije iz Djela apostolskih. Na početku desetog poglavlja piše da je bio bogobojazan satnik i da se bez prestanka molio Bogu. Ali Gospodina Isusa još nije...
Sam blagdan Duhova je bezličan i teško shvatljiv. Ako uzmemo u obzir božićnu romantiku i uskrsnu dramu, ovaj je blagdan bez emocija.
Abraham, starac, pod stare dane dobije sina kao dar Božji i znak njegove privrženosti zbog Abrahamove odanosti Bogu. Zacijelo je Abrahamova radost bila neizreciva; ostvarenje sna, potomak, Božje obećanje.