Prije muke, smrti i uskrsnuća svoga, Isus se oprašta sa svojim ljubljenim učenicima. Dolazi čas njegove proslave i njegova privremenog rastanka u tijelu od onih s kojima je dijelio svoje...
Zanimljivo je kako je danas ljubav tako sveprisutna. Usudio bih se reći, na neki način i iskorištena. Svašta se „trpa“ pod pojam ljubav i često neke tako oprečne stvari dobivaju...
Početci i svršetci obilježavaju naše bivanje. Često omeđujemo svoje djelovanje određujući početke i svršetke, u nadi što boljega korištenja darovanoga vremena.
Različitost ne znači i rastavljenost. Povezujuća snaga u različitosti jest Duh, Gospodin, Bog. Dopustiti Duhu da različitosti učini temeljima jedinstva znači prepustiti se preobrazbenoj snazi Duha koja svjedoči o napojenosti...
Isus doživljava zlo, ali ga ne širi, nego ga svojom beskrajnom vatrom ljubavi prži i spaljuje; tako je križ postao prijestolje prelijepe ljubavi. Raspeti Bog svoju sinfoniju objave privodi kraju.
Napokon je stigla noć i novo jutro je osvanulo. Nestalo je crnih oblaka i oluja se baš posve stišala. Nestalo je riječi na tvojim usnama; samo si osluškivala i čekala....
Nedjelja, kojom slavimo uskrsnuće Gospodinovo, prvi je dan u tjednu. Dan koji je u prvim kršćanskim vremenima bio jedini kršćanski blagdan, dan od kojega sve počinje i kojemu sve vodi.
Bez iskustva susreta i preobrazbe vlastitoga bića ucjepljenoga u osobu Isusa Krista, nije moguće govoriti o novom rađanju, baštini neraspadljivoj, neokaljanoj, neuveloj.
Našemu vremenu nisu više potrebni novi putovi, nego novi suputnici. Suputnici obasjani novim životom i zorom proljetnoga buđenja.