No, ne zaboravimo da smo u ovoj novoj partiji koja je, usprkos svemu, jako opasna, u kojoj moramo u ovom našem danas prihvatiti vlastiti život sa svime što on nosi kako bismo i mi čuli: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
U ono vrijeme: Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 35-43)
Danas slavimo svetkovinu Krista Kralja svega Stvorenja. Za nas suvremene kršćane, osobito nas koji živimo u tzv. zapadnom društvu, pomalo neobična svetkovina. Gotovo da nitko od nas nije živio u nekom kraljevstvu u pravom smislu riječi te nismo na vlastitoj koži osjetili vladavinu nekog kralja, kralja koji živi negdje daleko, negdje izoliran u svojim palačama. Nemamo gotovo nikakvo iskustvo s nekim kraljem. No, većina nas igrala je šah i evo nam kakvo-takvo iskustvo s nekim kraljem, sa šahovskom figurom.
Evanđelist Luka opisujući Isusovu smrt na Golgoti, opisuje podrugivanje prisutnih. Sve društvene skupine, od glavara pa do samih zločinaca, na svoj način izruguju ga tražeći da sada, ako je stvarno onaj za kojega se predstavlja, spasi sama sebe. Narod koji samo stoji i promatrana, na indirektan način osuđuje Isusa jer ne staje na stranu pravednika. Kako se često mi kršćani, koji smo tako blizu Kristovu križu, svrstavamo u narod, u pasivne promatrače koji su se već naviknuli na patnju, potlačenost, izrugivanje pravednih! Isusu pogrde dolaze odozdo do glavara i vojnika. Osuda mu dolazi i odozgo jer bijaše natpis ponad njega. Osuda dolazi i sa strane od zločinca koji je s njim razapet. Okružen je osudama, napadima izrugivanjima… prikovan je na križ i izlaza više nema.
Međutim, ovi likovi koji okružuju Isusa, ne čine ništa neobično. Žele samo potvrdu Isusova nauka. Još kod njegova začeća anđeo ga predstavlja kao: »Sin Svevišnjega, njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« (Lk 1,32-33) Začeće je trenutak kada je Bog zaigrao partiju šaha. Kada je on sam ušao u igru. Sada, na Golgoti, igra se približila svome kraju. Glavna figura – Kralj - okružena je sa svih strana. Bog je matiran. Poražen.
No, upravo tako potvrdio je svoj identitet. Upravo tako mu se svidjelo spasiti druge, nas. Nije htio pristati na provokacije onih što su ga okruživali. Nije htio napraviti rokadu. Zamijeniti kralja za topa, spasiti Kralja, a žrtvovati ljudski rod. Nije htio tek odglumiti ljudsku patnju. Ušao je u patnju svakoga od nas. Iskusio je ekstremnu ostavljenost i odbačenost čovjeka. Zakoračio je i u samu smrt.
Bog je htio započeti drugu partiju šaha. Partiju koja je mogla započeti tek kad Kralj ostane matiran. I nova partija je započela nakon tri dana, na uskrsno jutro. I mi smo u njoj. U partiji u kojoj Kralj više ne može biti matiran, u kojoj je doista zagospodario svime. Nije ostao negdje daleko, negdje u nebeskim odajama izoliran od svih. Poistovjetio se s čovjekom, žrtvovao se za čovjeka. Pobijedio je i zagospodario i samom smrću i zato ga s pravom slavimo kao Kralja svega stvorenja.
No, ne zaboravimo da smo u ovoj novoj partiji koja je, usprkos svemu, jako opasna, u kojoj moramo u ovom našem danas prihvatiti vlastiti život sa svime što on nosi kako bismo i mi čuli: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Jeruzalem, 19. studenog 2019.
