Krist nas upozorava da stojimo na vratima svoga srca i pazimo koga i kakvu misao puštamo u svoju kuću.
Svi se sjećamo kako smo se kao djeca penjali na drvo, želeći doći što bliže vrhu – jer su tamo najzreliji i najslađi plodovi.
Teren nije samo mjesto natjecanja već i susret s drugim igračima, od kojih smo barem neke koliko-toliko približili Bogu, a ako nismo, nadamo se da će biti još prilike.
Naš je rad blagoslovljen i taj naš maleni, često i jadni doprinos u rukama Gospodina postaje čist, svet i velik, ma koliko naše namjere bile manjkave.
Isus ovdje progovara o zajedništvu, jer kada kaže da će muž i žena biti jedno tijelo naglašava cjelokupno predanje.
Koliko puta sami ne znamo kud dalje? Koliko puta šutimo pred Bogom jer mislimo da ga ne zanima? A On kaže: „Govori mi! Pitaj me! Traži me! Kucaj!“
"Autentična ljepota nazire se, nadalje, u onim umjetničkim djelima koja vode prema komunikaciji i time prema međusobnom razumijevanju na način otključavanja čežnje ljudskog srca za ljubavlju prema drugome zbog Drugoga."
Marta se obraća Isusu jer Marija sluša Isusa. Marija odabire bolji dio, ona krijepi svoju dušu slušajući živu Riječ.