Pravi čuvar i bližnji čovjeku koji je pao među razbojnike nije Zakon ni proroci, nego Samarijanac – Krist.
Početak mjeseca srpnja obilježava završetak ispitnih rokova, a za nas bogoslove to označava i novi početak, kada obnavljamo svoje redovničke zavjete na sljedećih godinu dana.
U temelju je autogram Božji. On je upisan u naša srca. Radost je Evanđelja upravo u tome da nismo mi izabrali Boga, nego on nas.
Gospodin ne gleda na našu grešnost, on nas sve jednako ljubi. Na nama je da odlučimo za što ćemo se opredijeliti. Gospodin ne traži savršene – on usavršava nesavršene.
Kristovo Srce predstavlja najdublju istinu o Božjoj ljubavi.
Puno činjenica upućuje na neki viši zahvat, odnosno da je Bog na djelu: zašto se daje ime djetetu tek na obrezanju, neobičnosti i neočekivanosti njegova imena, pa sve do neobjašnjivog...
Zovem li ga samo kad mi je teško i kad mi nešto treba? Je li mi dovoljno jednom tjedno provesti sat vremena s Njim?
Jednom prilikom me upravitelj upitao: „Danijel, znaš li ti šta je Tijelovo?“ Zašto me to upitao - ne znam. Bog zna!