Članci autora: fra Franjo Vasilj

Isus, kao i uvijek, čovjekov turobni život ne ostavlja samo na molitvi, nego ponovno nudi odgovor. Naravno, nikada ne obećava hipijevsku iluzornu slobodu, nego iscrpljujuću, beskrajno dugu, ali zanimljivu partiju šaha. Igru u kojoj nasuprot, uvijajući sijede brke, sjedi prefrigani starac kojeg nazivamo - život. Njemu ponekad, ili bolje reći - gotovo nikada, neuspijem zadati ni šah. A kamoli šah-mat. Uvijek se nekako iskobelja pa me dobro nasamari.

Ono što svakodnevno gledam iz klupa i kasnije blagujem ulazi u moje tijelo, u kojem se sastaju smrtno i vječno. I kad sve to skupim, otkriva mi se da su sve one slike kojima je čovječanstvo tisućljećima uopisivalo svoju najdublju glad (bog kojega se jede, napitak koji daje besmrtnost) bile zapravo samo ruka pružena u prazno, jedna polovica simbola bačena preko ponora vremena s tihim pitanjem hoće li joj ikad išta dati puninu.

Ako On providi, stvarat ću još glazbe Njemu na slavu. Mislim da Mu se samo tako, barem malim dijelom mogu odužiti. Znam da Mu ta glazba kojom Ga slavim nije potrebna, ali to radim iz zahvalnosti prema Njemu. Svaki dan živim i radim u neizvjesnosti, jer samo On zna na što će me još tjerati u budućnosti.

Kada dublje uđeš u vjeru, sve te stvari koje poslije doživljavaš poprimaju sasvim drugo značenje. Volim reći da je vjera ovisnost, ne možeš se skinuti s nje. Pokušaj ako možeš! Jednostavno uđe u svaku poru čovjekova bića. Svaki dan obavezno u danu odvojim sat vremena za molitvu. Onaj mir, koji osjetiš u tim trenucima, prije nego što te dan povuče za sobom u svoje obveze je nevjerojatan.

Bez obzira na masovnu proizvodnju, ovu tvrtku, bez pretjerivanja, možemo smatrati jednom od najtransparentnijih i najinovativnijih kada je riječ o kvaliteti odjeće i razgradivim materijalima.

Kada bi se svetost mjerila ulaštenim cipelama, ispeglanim habitima i onom finom, uštogljenom pobožnošću koja pazi da se nikome ne zamjeri, fra Martin Sopta vjerojatno nikada ne bi dospio u naše sjećanje. No Božja logika, ona ista za kojom je ovaj genijalni um tragao rješavajući najteže matematičke jednadžbe, ne mari za vanjsku fasadu.

Osim praktične vjere, zbog obiteljskog kodeksa, ali i odgoja, obitelj je kroz cijelu povijest bila skromna i skrivala se pod plašt tajnovitosti. Takvim oprezom postala je plodno tlo za kritike brojnih medija, a naročito onih koji se bore za “ljudska prava”. Obitelji se najviše spočitavalo to što su oduvijek bili skloni zapošljavati katolike.

Dok je, s druge strane, Marija stvorena kao obično ljudsko, bezgrešno biće duševne savršenosti i nije se ni po čemu mogla mjeriti s grandioznom moći i anđeoskom ljepotom Lucifera koji je nadvisivao svako ljudsko stvorenje, pa tako i Mariju. Ali se to ljudsko biće toliko uzdiglo u svojoj poniznosti i jednostavnosti da je u potpunosti promijenila paradigmu. Tako je umjesto pale zvijezde Danice, zasjala na nebu nova, još ljepša, tj. najljepša zvijezda – Danica Otkupljenja.

Isus se pojavljuje kao Spasitelj koji ne skriva ni svoja uvjerenja ni unutarnju snagu, jer ona govori iz vlastite suštine. Njegovo djelovanje kontrira svakom tko je zarobljen u personi, svakom tko dopušta da vanjska moć ili očekivanja diktiraju njegove moralne izbore.