Veliki petak je dan šutnje i kulminacija korizmene žalosti. Svijet danas šuti kako bi se čuo Božji krik koji s križa poručuje čovjeku da ga, unatoč svim njegovim djelima, voli.
Maske, maske… i opet maske. Kada će prestati svijet maski, pitam se!? Vjerojatno ćeš mi reći kako ih na Čistu srijedu više neće biti. Ne vjerujem!
Postoje dva dana u svakome tjednu oko kojih se ne bismo trebali brinuti. Dva dana kojih se ne trebamo bojati.
Još sam kao sjemeništarac volio putovati vlakom. Sjediti kraj prozora i promatrati prirodu okupanu suncem.
Rat je uvijek zlo. Onaj u Gazi također. I tko može reći da nije zločin, kada jednu trećinu ubijenih čine djeca. Svijet šuti. Ta nije mu prvi put.
U ono vrijeme kad smo krenuli u školu, među prvim pitanjima koje bi nam postavila učiteljica, a vjerujem da to mnoge učiteljice čine i danas, bilo je ono o našoj...
Razmičem stvari po stolu. Opet se stvorio priličan nered nakon što sam prije dva tjedna svu sobu doveo u zavidan red, a naročito na mom radnom stolu. I sad dvojim.
Prihvatiti vjeru danas, i živjeti je, znači plivati protiv struje. Riječ je o izboru koji traži snagu i hrabrost.
Ponekad u životu nađes posebnog prijatelja; Nekoga tko ti mijenja zivot samim tim sto je tu prisutan. Nekoga tko te tjera na smijeh… Nekoga uz koga povjeruješ da postoji istinska...