To nam jasno govori da naša molitva za pokojne nije važna samo za njih nego i za nas jer nas povezuje s Gospodnimo i potiče na ljubav prema bližnjima. Božja ljubav prema nama toliko je velika da ne dopušta da itko propadne — štoviše, svoga Sina Jedinorođenoga predaje za nas na križ. Daje neizmjerno jer nas ljubi.
Vjerujem da smo svi imali priliku proći pokraj groblja ili posjetiti grobove svojih milih u ovim danima molitve i sjećanja. Tu možemo doživjeti prizor tišine koja govori mnogo — tiho, gotovo šapćući. Gledati u plamen svijeće koja dogara u smiraju dana i pomalo osvjetljuje noć… Oduvijek sam volio te dane, osobito kad bi pao mrak, kada bih prolazio pokraj groblja i promatrao plamenove koji su u meni budili tihu nadu i mir. S roditeljima sam rado obilazio grobove naših pokojnika, pa i one stare, zaboravljene, koji više nemaju ni spomenika.
Iako se Crkva u svojoj liturgiji svakodnevno spominje pokojnih, na Spomendan svih vjernih mrtvih kao da iznova ističe tu važnost. Iznova i snažnije poziva na molitvu za njih, stavljajući poseban naglasak na duše u čistilištu. Slaveći jučerašnju svetkovinu Svih svetih i današnji Spomendan svih vjernih mrtvih, Crkva na liturgijski način izražava svoju vjeru u općinstvo ili zajedništvo svetih: zajedništvo putujuće Crkve na zemlji, proslavljene Crkve na nebu i trpeće Crkve u čistilištu. Dok tako slavimo Gospodina u njegovim svetima, molimo zajedno s njima da naša pokojna braća i sestre što prije ostvare puninu svoga spasenja.
Čistilište je mjesto gdje Božja ljubav razoružava čovjeka, oduzimajući mu svo ono oružje koje za života nije bio spreman predati. To je prostor u kojem se sam Bog useljava u čovjeka i slama svaki otpor. Ono što mu čovjek na zemlji nije dopustio zbog svoje sklonosti grijehu, Bog sada preobražava. Znajući da naša molitva i žrtva mogu ubrzati njihovo očišćenje te da naša ljubav može nadoknaditi ono što nedostaje njihovoj, Crkva iz dana u dan ponavlja: „Spomeni se, Gospodine, naše pokojne braće i sestara koji usnuše u nadi uskrsnuća i svih koji preminuše u tvome smilovanju: privedi ih svjetlu svoga lica.”
U današnjem Evanđelju Isus kaže: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” To nam jasno govori da naša molitva za pokojne nije važna samo za njih nego i za nas jer nas povezuje s Gospodnimo i potiče na ljubav prema bližnjima. Božja ljubav prema nama toliko je velika da ne dopušta da itko propadne — štoviše, svoga Sina Jedinorođenoga predaje za nas na križ. Daje neizmjerno jer nas ljubi. Ne može podnijeti da u našoj duši ostane ikakva nečistoća, nego je svojom ljubavlju preobražava. Ta preobrazba zasigurno boli, ali Bog zna da nakon te boli dolazi veliko svjetlo, mir i spokoj. Što se duša snažnije čisti i bliži svetosti, to njegova ljubav jače peče — sve dok ne ukloni i najsitniju česticu nesavršenstva.
Gospodine Bože, molimo te, u ove dane molitve i sjećanja primi naše vapaje. Mi vjerujemo da si svoga Sina uskrisio od mrtvih; učvrsti nam nadu da ćeš uskrisiti i našu pokojnu braću i sestre.
