Primjer svetih apostola Petra i Pavla može biti veliko ohrabrenje svakome od nas. Njihovi životi svjedoče da Bogu nitko nije nevažan, nitko nije izgubljen i nitko nije neupotrebljiv. Bog može ljudsku izdaju pretvoriti u vjernost, ljudsku mržnju u ljubav, a ljudsku slabost u snagu koja mijenja svijet.
U kratkom vremenu mogao sam to uočiti i jasno vidjeti: „Bože, ondje si gdje možda najmanje očekujemo tvoju prisutnost. Ondje si gdje nam se čini da je sve gotovo, a zapravo tek počinje ono bitno – susret s Tobom.“
Jasno se vidjelo da je fra Rudo već od rane mladosti živio za ono nešto više, da je težio onomu duhovnom dobru kojega je imao i kojega je želio prenositi na druge.
Isus ima prijatelje, ali također ima one koji su mu miliji i draži od drugih. Evanđelist jasno govori o tome da Isus ljubi Martu, Mariju i njihova brata Lazara. Siguran sam da svaki čovjek ima barem onoga jednog prijatelja s kojim više želi razgovarati i provoditi vrijeme nego s ostalim prijateljima.
Prošlo je neko vrijeme i dogodio se jedan susret. Susret s jednom osobom u kojoj si, činilo mi se, bio Ti, kao da si govorio kroz nju. Ti si mene prvi pronašao, baš onda kad se nisam nadao, onda kad sam sve pustio da ide kako ide.
