Nekada se ovaj blagdan slavio 2. srpnja i često su ga nazivali Gospa od Milosti. U mnogim mjestima se i danas slavi na ovaj dan. Sada se slavi 31. svibnja, a to je ujedno i kraj Gospina mjeseca i upravo završava djelovanjem. Neka nam Majka Milosti izmoli tu milost da sve krunice i molitve koje smo izmolili u ovom mjesecu donesu ploda i ponizna kršćanskog djelovanja.
U crkvenoj godini postoji mnogo spomendana svetaca i spomena na događaje. Pošto smo po naravi zaboravljivi, dobro nam dođe da se prisjetimo. Danas nas crkva prisjeća na jedan događaj iz Lukina evanđelja, a to je susret između Marije i Elizabete.
Kad je Anđeo navijestio Mariji da će roditi Sina Božjega, rekao joj je kako je Bog njezinoj rodici Elizabeti iskazao veliku milost. Dobit će dijete u svojoj poodmakloj dobi. Luka nam govori kako se Marija žurno zaputila u grad Judin ( današnji Ain Karem). Mlada djevojka Marija uputila se na dalek put. Naime, do Judina grada trebala su joj tri do četiri dana. Želi biti na pomoći svojoj rodici. Marija je ušla u kuću Zaharijnu i uputila pozdrav i tada se dogodilo nešto čudesno. Elizabeta se napuni Duha Svetoga i počne govoriti: Najblagoslovljenija ti među ženama i blagoslovljen je plod utrobe tvoje. Odakle meni ovo da majka Gospodina mojega dolazi k meni. Jer čim glas pozdrava tvojega odjeknu u mojim ušima od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od strane Gospodina ( Lk 1, 42-45). Ovo su tako snažne riječi, riječi koje bi uznijele srce svakog čovjeka. Ove riječi su uznijele i Marijino srce i odmah je hvalu dala Bogu i tada je izrekla svoj poznati Magnificat ( Veliča) gdje slavi Gospodina zbog silnih djela što joj je učinio i radi svega što će Gospodin učiniti da se proslavi. Značajnu ulogu ovdje ima Duh Sveti. Mnogi danas ne znaju kako štovati Mariju. Duh Sveti nam je ovdje pomogao jer on je nadahnuo Elizabetu da izgovori ove riječi kad je izašla u susret Mariji.
U današnjem blagdanu naglasak se stavlja na susret. Marija je postala prebivalište Božje i ona je donijela Spasitelja Elizabeti, kojoj sam Duh Sveti objavljuje to otajstvo. Po Elizabetinu ushitu možemo vidjeti koliko je ona radosna što je doživjela trenutak koji su mnogi iščekivali. Divno je uistinu da nam Bog preko Marije pokazuje da smo i mi prebivališta Božja i da želi preko nas dolaziti u svijet.
Jer čim glas pozdrava tvojega odjeknu u mojim ušima od veselja mi zaigra dijete u utrobi… Marija je pristojno i normalno pozdravila pri ulasku u kuću, nije htjela ući kao lopov. Elizabeta u Marijinu glasu prepoznaje glas svoga Spasitelja. Naši glasovi i geste danas mnogima mogu biti ushit. Jer nekima će naš pozdrav ili pitanje donijeti sunce. Susret ovih dviju žena podsjeća nas da nam Bog svaki dan dolazi u susret u Euharistiji i preko ljudi koji nas okružuju.
Nekada se ovaj blagdan slavio 2. srpnja i često su ga nazivali Gospa od Milosti. U mnogim mjestima se i danas slavi na ovaj dan. Sada se slavi 31. svibnja, a to je ujedno i kraj Gospina mjeseca i upravo završava djelovanjem. Neka nam Majka Milosti izmoli tu milost da sve krunice i molitve koje smo izmolili u ovom mjesecu donesu ploda i ponizna kršćanskog djelovanja. Danas nam se pruža prilika i da se sjetimo onih koje smo zaboravili.
