Riječ. Vjera. Otpuštenje grijeha. Ozdravljenje. To su teme koje susrećemo u odlomku Markova evanđelja za sedmu nedjelju kroz godinu.
Navješćivaše im Riječ (Mk 2, 2). Mnoštvo ga sluša. Neki očekuju utjehu, neki ga žele uhvatiti u zamku, neki su znatiželjni. Gužva je i pred vratima kuće. Isus je popularan, intrigantan, mase ga dolaze slušati. Napunio bi bez problema i zagrebačku Arenu.
Vidjevši njihovu vjeru... (2, 5a). Ona četvorica su otvorila krov. Drugačije se nisu mogli probiti do Isusa. Vjeruju da on može izliječiti uzetoga i pronalaze način kako pomoći čovjeku prikovanom za postelju. U prvom je planu njihova vjera, a ne vjera uzetoga. Oni su pomoćnici na putu do Onoga koji ozdravlja, oni predstavljaju druge ljude koji nam pomažu u našim životnim nevoljama. Ali oni nas ne mogu ozdraviti i ne mogu opraštati grijehe, ali znaju uputiti i dovesti nas do Onoga koji to može.
Opraštaju ti se grijesi (2, 5b). Otkud sad to? Oni očekuju ozdravljenje, očekuju da se čovjek ustane iz svoje postelje i da prohoda. Tko uopće može opraštati grijehe? Zar to nije pridržano Bogu jedinom? (Usp. 2,7) Tako su se pitali pismoznanci. Ti pismoznanci. Uvijek se nekako umiješaju u priču i pokušavaju sve pokvariti. Odmahujemo rukom čim začujemo koju njihovu riječ. A često se baš mi ponašamo kao ti pismoznanci. Često se događa taj sukob na razini Riječ/riječ. Isus je taj koji liječi i duhovnu i tjelesnu bolest. Guba duše – grijeh zna zahvatiti čitavo tijelo, ali kad je čovjek "zdrav", tj. kad su mu grijesi oprošteni i nalazi se u miru s Bogom, i ona tjelesna bolest poprima dublji smisao i postaje mjesto za dublji susret sa samim sobom i s Bogom.
Tebi zapovijedam, ustani... (2, 11). Čudo. Opet su svi ostali zapanjeni. Dosta njih je došlo upravo zbog toga; došli su se uvjeriti u Isusovu "vjerodostojnost". Čudo je bilo znak da je on taj Isus za kojeg su čuli, a ne neki pustolovac koji prodaje maglu. A Isus je čudom ujedno pokazao otkud mu vlast opraštati grijehe. Onom vlašću kojom pridiže i ozdravlja čovjeka od tjelesne bolesti, ozdravlja ga i od bolesti duše – oprašta mu grijehe.
Grijeh je izlječiv. Za njega ima lijeka. Ali taj lijek ne djeluje poput drugih lijekova s kojima smo u svakodnevnom doticaju. Ovaj lijek traži od nas vjeru u Riječ, vjeru u Liječnika. Vjeru u oproštenje grijeha.
Vidjevši njihovu vjeru... (2, 5a). Ona četvorica su otvorila krov. Drugačije se nisu mogli probiti do Isusa. Vjeruju da on može izliječiti uzetoga i pronalaze način kako pomoći čovjeku prikovanom za postelju. U prvom je planu njihova vjera, a ne vjera uzetoga. Oni su pomoćnici na putu do Onoga koji ozdravlja, oni predstavljaju druge ljude koji nam pomažu u našim životnim nevoljama. Ali oni nas ne mogu ozdraviti i ne mogu opraštati grijehe, ali znaju uputiti i dovesti nas do Onoga koji to može.
Opraštaju ti se grijesi (2, 5b). Otkud sad to? Oni očekuju ozdravljenje, očekuju da se čovjek ustane iz svoje postelje i da prohoda. Tko uopće može opraštati grijehe? Zar to nije pridržano Bogu jedinom? (Usp. 2,7) Tako su se pitali pismoznanci. Ti pismoznanci. Uvijek se nekako umiješaju u priču i pokušavaju sve pokvariti. Odmahujemo rukom čim začujemo koju njihovu riječ. A često se baš mi ponašamo kao ti pismoznanci. Često se događa taj sukob na razini Riječ/riječ. Isus je taj koji liječi i duhovnu i tjelesnu bolest. Guba duše – grijeh zna zahvatiti čitavo tijelo, ali kad je čovjek "zdrav", tj. kad su mu grijesi oprošteni i nalazi se u miru s Bogom, i ona tjelesna bolest poprima dublji smisao i postaje mjesto za dublji susret sa samim sobom i s Bogom.
Tebi zapovijedam, ustani... (2, 11). Čudo. Opet su svi ostali zapanjeni. Dosta njih je došlo upravo zbog toga; došli su se uvjeriti u Isusovu "vjerodostojnost". Čudo je bilo znak da je on taj Isus za kojeg su čuli, a ne neki pustolovac koji prodaje maglu. A Isus je čudom ujedno pokazao otkud mu vlast opraštati grijehe. Onom vlašću kojom pridiže i ozdravlja čovjeka od tjelesne bolesti, ozdravlja ga i od bolesti duše – oprašta mu grijehe.
Grijeh je izlječiv. Za njega ima lijeka. Ali taj lijek ne djeluje poput drugih lijekova s kojima smo u svakodnevnom doticaju. Ovaj lijek traži od nas vjeru u Riječ, vjeru u Liječnika. Vjeru u oproštenje grijeha.
