Zašto me je stvorio? To je zagonetno pitanje, no najbolji odgovor je jer je želio podijeliti što ima, želio je imati koga ljubiti, želio je da njega slobodnom voljom netko ljubi…ne prisilno, nego slobodno, inače to ne bi bila ljubav.
Mt 28, 16-20
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Ja - čovjek, maleno, slabo, grešno ali ipak sposobno, kompleksno, sustvarateljsko biće, pitam se: „Tko sam ja Bogu?“
Kao prvo, valja nam razjasniti da kršćani ne vjeruju u tri boga u Presvetom Trojstvu. Vjerujemo u jednoga Boga, cjelovitog, koji nam se odlučio objaviti u tri božanske osobe. Osobu Oca gledamo kao onog koji je sve stvorio i koji u svakom trenutku stvara. On je sâmo postojanje, sve je u njemu, ništa nije izvan stvoritelja i uzdržavatelja Oca.
Ništa čovjek u ovaj svemir i na ovaj svijet nije svojom rukom donio niti izmislio, tek je neke elemente spojio ili preoblikovao da bi mu služili. Stoga ništa nije izmišljeno što već Otac u svom stvaranju nije pretpostavio da bi se moglo ljudskim djelovanjem tako razviti. Tehnologija, automobili, pametni telefoni, računala, društvene mreže... to su samo mogućnosti koje smo u svojoj sposobnosti uspjeli tako oblikovati, a ne kao da smo mi ljudi nešto novo donijeli na svijet.
No tko sam izvorno ja Ocu? Ja sam najsavršeniji naum Božji, jedino biće u koje je Otac utkao svoju sliku. Meni je Otac dao da budem sustvaratelj s njime, da od mene može nastati novi život. Dao mi je dio sebe.
Zašto me je stvorio? To je zagonetno pitanje, no najbolji odgovor je jer je želio podijeliti što ima, želio je imati koga ljubiti, želio je da njega slobodnom voljom netko ljubi…ne prisilno, nego slobodno, inače to ne bi bila ljubav.
Gospodin Isus Krist druga je božanska osoba, utjelovljen, od Marije Djevice rođen. Sveti Josip ga je u svojoj stolariji odgajao, u njegovu ljudsku narav utkao rezbarenje drveta. Na tom istom izrezbarenom materijalu primio je mučeništvo i za nas umro. Uskrsnuvši pobijedio je smrt i dao čovjeku novi smisao. Najveći strah koji nam i dan danas kola venama je naša smrt: Što će biti kada nas ne bude? Kako ćemo ju podnijeti? - legitimna su pitanja koja je normalno pitati se. U Kristovu uskrsnuću možemo odahnuti, smrt nama više ne gospoduje, jer ćemo dovijeka živjeti.
Tko sam ja tome čovjeku i Bogu Isusu? Nazvao me je svojim prijateljem, prozvao me svojim učenikom. Stoga sam ponosni prijatelj Isusov i boljeg prijatelja od mene nema nitko. Ja sam ponosni učenik najboljeg učitelja, učitelja koji je pobijedio smrt. Moj prijatelj i učitelj hodi sa mnom svakog trenutka moga života i poučava me, trpi me u mojoj grešnosti. Preko svojih svećenika mi se daruje u svetoj euharistiji svakoga dana, kroz svete ispovijedi mi daje nebrojeno mnogo novih prilika, nikada nije od mene odustao. Iako ovih svetinja počesto nisam dovoljno svjestan, Isus ustrajava sa mnom.
U svetome Petru i apostolima, potom u njihovim nasljednicima, dao mi je svoju Crkvu da i ja budem njen član. Kako je Crkva prekrasna! Apostol kaže: Crkva je tijelo kojemu je glava Krist. Najljepša djela ljubavi u svijetu su proizišla iz Kristove Crkve. Čast mi je biti u ovom Božjem projektu.
Treća osoba Presvetog Trojstva, Duh Sveti koji proizlazi od Oca i Sina, kojega je sam Isus oslovio s Branitelj, koji će nas uvesti svu Istinu. Tko sam ja Duhu Svetom? Ja sam biće koje je plašljivo, nestalno i sklono krivim putevima. Duh Sveti je uz mene u svakom trenutku, ako mu dopustim da me poučava i vodi. Duh Sveti nije nametljiv. Lako ga možemo odbiti te krivo formirati savjest, a slobodnu volju koristiti za svoje varke života koje me ne vode nikuda osim u začarane krugove iz kojih se teško izlazi. Duh Sveti dopušta da odlučim hoću li ga u svoj život pozvati i primiti. Bez Duha Svetoga ja ne znam ni koraka napraviti. Što god da radim bez Duha Svetoga čini se krivo. Stoga ga pozivam svakoga dana u svoj život i on me vodi. Uvodi me u istinu, brani me svakoga dana od svakakvih napasti. Ne radi se samo o đavolskim napastima, nego i o napastima samoga sebe, jer i ja sam sebi mogu naštetiti. Brani me također od drugih ljudi koji me žele skrojiti po nekakvim svojim zamislima, pokazuje mi pravac koji Bog za mene želi.
Stoga zaključujem: Bogu sam dragocjen. On me je stvorio, dao mi je dar života, dar drugih ljudi oko mene i dar svijeta. U Presvetom Trojstvu Bog me neizmjerno ljubi i želi uz sebe. Vodi me svojim putem, putem na kojemu ću i ja, obični slabić, biti njegova produžena ruka za druge, poslužitelj njegovih otajstava. No Bog me na to ne prisiljava, uvijek se mogu od njega okrenuti. Ali ni ja to ne želim, to bi bila laž. Stoga mi ostaje i dalje, korak po korak, dan po dan, uz Presveto Trojstvo koračati u vječnost.
