Doista smo baštinici i učenici ponovno proživljenog razapinjanja na Križ. Bogu hvala da ih imamo, da su tako hrabro posvjedočili vjeru, jer tko zna što će i nas dočekati. Tko zna što nam još budućnost nosi, kad tama svjetlu ovako opasno prkosi.
Kada ratna jeka na našim područjima nasta, sa životom kada gorka smrt se sasta, potrebno je bilo zapisivati i pohraniti kako se ne bi zaboravilo. Provincijal hercegovačkih franjevaca fra Krešimir Pandžić 2. studenoga 1942. upošljava sve župnike i gvardijane da detaljno zapisuju i sabiru podatke o stradanjima vjernika i hercegovačkih franjevaca ako bi ih bilo. Naveo je što treba bilježiti: Što je koji član pretrpio i u čemu je stradao; Štete na crkvama i kućama, te približnu procjenu štete; Koji su vjernici stradali: ime, dob, način mučenja, štete na stoci i imetku općenito; Tko je nasilje pravio; Svaki župnik je trebao zapisati i ime svojih župljana koji su stradali izvan područja župe; Osobito treba evidenciju voditi o onima koji stradavaju na ratištima i u planinama.
Provincijal Pandžić je braći svratio pažnju kako će ovi podatci biti važni za generacije koje dolaze. Sličan dopis o prikupljanju podataka poslao je braći 22. ožujka 1943., a novi provincijal fra Leo Petrović također isto ponavlja 8. prosinca iste godine. Većinu prikupljenih podataka sakupio je tajnik provincije fra Bonicije Rupčić, no dolaskom komunista na vlast, svi su ovi podatci oduzeti, uništeni i spaljeni. Ovaj tragični događaj nad prikupljenim spisima dogodio se negdje u listopadu 1945. godine.
Mjesni biskup mons. Petar Čule je 13. listopada 1945. bio pokrenuo inicijativu prikupljanja podataka i svjedočanstava o stradavanju hercegovačkih franjevaca. Poslavši dopis Provinciji jasno je dao do znanja kako ne želi da se komunistički zločini nad Hercegovinom i njenim fratrima zataškaju ili još gore prikažu lažno. Kako smo već spomenuli, 31. listopada 1945. zbog inicijative biskupa Čule i nastojanja unutar Hercegovačke provincije, komunisti brzo reagiraju i oduzimaju sve sakupljeno gradivo i uvode strogu cenzuru. Mnogi su franjevci zatim zatvarani u stroge zatvore i onesposobljavani za službu i život. Sam biskup Čule je u komunističkom zatvoru proveo 7 godina.
Zatim slijedi zatišje, nikomu nije bilo dopušteno baviti se temama drugog svjetskog rata i poraća. Sav teret toga „zabranjenog“ posla pada na inozemstvo. Pišući o našoj stradaloj braći i prilikama u Hercegovini posebno su se istaknuli fra Tugomir Soldo, fra Bazilije Pandžić i don Krunoslav Draganović. Kada se vrijeme komunističkih zabrana malo smekšalo, u domovini su za prikupljanje svjedočanstava i podataka zaslužni bili fra Andrija Nikić, fra Jozo Vasilj, fra Jozo Zovko, fra Ante Marić i ostali suradnici.
Važno doba nastupilo je s „Hrvatskim proljećem“, odnosno 1971. godine kada provincijal fra Rufin Šilić intenzivno pokreće stvari. Na datum 1. srpnja 1971. braća koja su ubijena i spaljena u briješkom skloništu i u Mostarskom Gracu pokopana su u samostansku crkvu na Širokom Brijegu. Dekretom od 17. kolovoza iste godine Šilić nalaže članovima Provincije da se snažno zauzmu za prikupljanje podataka. Kao što smo već doživjeli, opet su komunističke vlasti ugušile ovakve pokušaje, te onesposobile Provinciju da se išta konkretno poduzme.
Sav rad naše braće u tim teškim okolnostima od završetka Drugog svjetskog rata pa do početka Domovinskog rata nije ostao bez svoje svrhe i svoga ploda. Po padu komunističke Jugoslavije i nastanku demokratske, slobodne Hrvatske posebno se istakao fra Jozo Zovko kao gvardijan na Širokom Brijegu. Organizirao je niz znanstvenih skupova i okruglih stolova, što je rezultiralo mnogim plodovima. I druga su braća u „novom, slobodnom“ vremenu iskoristila priliku ponovno istraživati i donositi nove rezultate i energiju u cijeli slučaj.
Sva ova nastojanja dosegla su svoj vrhunac u studenom 2004. godine. Provincijal fra Slavko Soldo se zauzeo da se na sjednici Uprave Provincije u Slanom ustroji povjerenstvo za pripremu kauze mučenika. Na čelo povjerenstva je postavljen fra Ante Marić, a članovi su bili: fra Bazilije Pandžić, fra Vendelin Karačić, fra Jozo Zovko, fra Jozo Vasilj i fra Branimir Musa. Povjerenstvo je dobro obavilo povjerenu mu zadaću. Počelo se ne samo s prikupljanjem rasijane građe o mogućem mučeništvu hercegovačkih franjevaca, već se tražilo i njihove zemne ostatke. U Zagvozdu je otkopana masovna grobnica u kojoj je pronađeno 18 tijela. Među njima su DNK analizom prepoznati fra Melhior Prlić, fra Julijan Kožul i fra Zdenko Zubac.
Iz ovog razdoblja koje je trajalo sve do rujna 2007. godine svakako treba izdvojiti knjigu „Tragom pobijenih hercegovačkih franjevaca“ koju je uredio fra Ante Marić. Posvećena je otkopavanju posmrtnih ostataka u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Prvi pronađeni DNK analizom bio je fra Melhior Prlić, 30. prosinca 2005., što je ujedno i prvi slučaj prepoznavanja s pomoću DNK metode neke osobe stradale u Drugom svjetskom ratu na području Hrvatske i BiH. U tome veliku zaslugu imaju Marija Definis Gojanović i Davorka Sutlović s Patologije u Splitu, kao i njihovi suradnici. Radeći na identifikaciji osoba iz masovne grobnice u Zagvozdu povjerenstvo je prikupilo uzorke krvi za sve pobijene hercegovačke franjevce. Tako sada imamo bazu podataka za sva moguća buduća pronalaženja posmrtnih ostataka pobijenih franjevaca.
Čim se sredila prikupljena dokumentacija provincijal fra Slavko Soldo zamolio je Upravu franjevačkog reda u Rimu da generalni postulator preuzme i postupak mučeništva hercegovačkih pobijenih fratara. General fra José R. Carballo potvrdno je odgovorio. Generalni postulator prihvatio je prijedlog, kontaktirao Zbor za proglašenje svetih i učinio sve predradnje da postane postulatorom postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“. Po potvrdi i pristanku mjesnog biskupa Ratka Perića, 19. rujna 2007. imenovan je i vicepostulator, sa svim ovlastima postulatora na području Trebinjsko-mrkanjske i Mostarsko-duvanjske biskupije, odnosno one biskupije gdje će započeti i odvijati se prvi tijek postupka. Vicepostulatorom je imenovan fra Miljenko Stojić.
Od rujna 2007. do danas Vicepostulatura marljivo radi da bi Crkva našu braću proglasila mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Povjesničar dr. sc. Hrvoje Mandić obranio je doktorsku disertaciju na temu „Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću“. Kasnije ju je izdao kao knjigu na više jezika. Svojim radom i istraživanjima na slučaju žrtve naše braće istakao se i povjesničar fra Robert Jolić. Napravljeni su mnogi važni i snažni koraci ka napretku kauze. Sve je rezultiralo „korakom dalje“. Sada se kauza nalazi u kanonskom postupku, na biskupijskoj razini. O 80. obljetnici su fra Andrija Topić i 49 braće postali sluge Božje. Ostalih šesnaest koji nisu postali sluge Božje još su u procesu Provincijskih istraživanja i dokazivanja njihove moguće mučeničke smrti.
U ovogodišnjoj 81. obljetnici stradanja naše braće uz koju se spominjemo žrtve cijelog hercegovačkog puka, pogled u nazad koji sam prikazao, otkriva nam nešto zaista posebno. Otkriva jedan kontinuitet suosjećanja i traženja istine, makar to bilo nezgodno i zabranjeno. Vidljiv je snažan Božji poticaj u srcima naše braće istraživača koji do danas u osamdeset godina nisu prestali raditi i sakupljati potrebne dokumente, svjedočanstva i razne nalaze. Ono što najviše impresionira u cijelom ovom slučaju naše braće je taj Glas mučeništva koji o njima u Hercegovini spontano viče. Osjeća to cijeli naš puk, oni su nas na neki način, unatoč svim razdorima ujedinili. Smrt i žrtva naše braće i cijelog hercegovačkog puka baština je koju se ne može kupiti, nju se samo može dobiti u nasljeđe. Nevin ginuti za dobro, za vjeru, za svoje prijatelje, ima li veće ljubavi od ove? Baština je to Kristova križa i muke.
Doista smo baštinici i učenici ponovno proživljenog razapinjanja na Križ. Bogu hvala da ih imamo, da su tako hrabro posvjedočili vjeru, jer tko zna što će i nas dočekati. Tko zna što nam još budućnost nosi, kad tama svjetlu ovako opasno prkosi. Naša braća nas već sada možda poučavaju za teškoće koje ćemo sami morati proći. Uče nas: hrabar i ustrajan biti, istinu govoriti, ideale ne kriti, dobar boj vjere biti.
Literatura
Fra Miljenko STOJIĆ, Žrtvoslov hercegovačkih franjevaca – postupak mučeništva, u: Hercegovina franciscana, V (2009), 5, 171 – 180.
KONGREGACIJA ZA KAUZE SVETIH, Majka svetaca, uputa za provođenje Biskupijskih ili Eparhijskih istraživanja u kauzama svetih, Rim (2007.); Hrvatski prijevod: Zagreb, Glas Koncila, 2013., 23-25.
