Tihi svjedok

U današnjem svijetu kada je tako prisutna kriza identiteta muškarca, sveti Josip svijetli kao pravi primjer muškarca u odnosu prema ženi i obitelji.

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji. (Mt 1, 16.18-21.24a)

    Razmišljajući o sv. Josipu pokušavam sagledati njegovu situaciju. Oženio se, kao i drugi Židovi vjerojatno sanja o obiteljskom životu, mnogobrojnom potomstvu, radu u službi obitelji i društvu, blagostanju, ostvarenju snova sa svojom suprugom... Očito bi na vjerskom planu bio maran, izvršavao bi vjerske dužnosti rastući u vjeri, iščekivao bi Mesiju. Ukratko, slijedio bi svoje planove i snove u životu. Ali, u njegove planove i snove ulazi Bog.

    Josipova zaručnica Marija je zatrudnjela. Josip, uvjeren da nije otac djeteta, nalazi rješenje za novonastalu situaciju. Svjestan je da će ju kamenovati poradi bludništva. U svojoj pravednosti, također i milosrđu, odlučuje potajice napustiti Mariju kako bi izbjegla smrt. Nije se vodio samo zakonom kojim bi Marija bila obasuta kamenjem osude, nego je u njega unio dobrohotnost i ljubav. Svaka životna situacija zahtijeva prilagođen pristup da se zadovolji zakon, a pritom da se ne zanemari čovjek. Unijeti ljubav u područje zakona znači obogatiti norme i dati im smisao, taj smisao u konačnici bio bi život, a ne osuda na smrt. Josipova namjera bila je promišljena i poštena. 

    Međutim, tijekom sna javlja se drugačije rješenje. Anđeo Božji upućuje Josipa u zbilju koju on nije mogao razumjeti. Božja rješenja su uvijek bolja, ali nisu uvijek lakša. Kao pravedan čovjek, Josip odlučuje izvršiti Božju volju – zaštititi ženu i dijete koje je začeto! Tako ostavlja svoj zacrtani put i daje se na put ostvarenja Božjih planova. 

    Zajedno sa svojom ženom Josip omogućuje Isusu da raste u dobi i mudrosti. Pruža mu mirno djetinjstvo. Josip štiti i svoju ženu. Brine se na samom početku kako će sigurno roditi dijete. Zaštititi ženu znači omogućiti joj biti spremnom za majku. U današnjem svijetu kriza identiteta muškarca izvor je problema abortusa i ostalih ideologija koje ne razvijaju život, nego ga pod krinkom tolerancije i prava ubijaju. Sveti Josip je egzaktan primjer muškarca u odnosu prema ženi i obitelji.