Došle su ratne godine, a njemu su u sjećanju bili svi mladi sjemeništarci i đaci kojima je predavao i spremao ih na život u kršćanskom duhu. Da, bili su mu u mislima, jer je i on tim mladim ljudima ostao snažno urezan u sjećanje. Samo onaj čovjek koji se zauzme za bližnjega ostaje u lijepom sjećanju.
Malo dana pred Božić u župi Čerin, točnije u Hamzićima, 19. prosinca 1907. godine rodio se Bože Šimović. Otac Vidak i majka Anica jasnije su predočili sebi radost betlehemske noći i rođenja Spasiteljeva, jer dijete im je darovano pred svetkovinu Božića. Sutradan se mali Bože krstio u župnoj crkvi. Rastao je u svom rodnom mjestu i pohađao pučku školu. Po završetku pučke škole upisao se u sjemenište na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je 29. lipnja 1924. godine te je uzeo novo ime – fra Dobroslav. Teološki studij započeo je u Mostaru, a po provincijalovoj odluci studij je nastavio u Parizu. Na svoj rođendan 1931. godine postao je svećenik u dobi od 24 godine.
Cijeli svoj redovnički i svećenički život fra Dobroslav je proveo u odgoju mladih fratara. Došle su ratne godine, a njemu su u sjećanju bili svi mladi sjemeništarci i đaci kojima je predavao i spremao ih na život u kršćanskom duhu. Da, bili su mu u mislima, jer je i on tim mladim ljudima ostao snažno urezan u sjećanje. Samo onaj čovjek koji se zauzme za bližnjega ostaje u lijepom sjećanju. Tako je i fra Dobroslav. Pamte ga kao marljivoga čovjeka, brižnoga fratra i odanoga svećenika. Mnogi se sjećaju kako ih je predano poučavao. Još kao sjemeništarac pokazivao je želju da pomogne drugima. Njegove mlađe školske kolege sjećaju se kako ih je svojom šalom veselio i bodrio. Rado se igrao s njima, a, kako kažu, sām bi se ponudio da im prevede latinski.
Kao odgojitelj fra Dobroslav je bio uzor u molitvi. Fratri ga pamte kao čovjeka koji se znao približiti đaku. Razgovarao je s njima, slušao ih i govorio im. Sjemeništarci i bogoslovi cijenili su njegovu pravednost, prema svakome trudio se dati ono najbolje od sebe. Bilo je dana kada ih je svojom brižnošću i nježnošću štitio, jer treba mladom čovjeku potpore, što je fra Dobroslav znao pružiti. Također, znao je biti strog i ljut kada ne bi slušali, ali kažu da bi se vrlo brzo smirio i vratio osmjeh na lice. Mladi fratri su ga voljeli kao brata koji im je uzor. Tako fra Dobroslav Begić kaže: “Kad smo se mi obukli prvi nakon širokobriješke katastrofe, rečeno nam je da odaberemo imena poginulih fratara. Ja sam odabrao njegovo ime iz posebnih simpatija prema njemu. Bio mi je odgojitelj i ostao mi je u lijepoj uspomeni.” Bio im je onaj koji je postao dio njihova života.
Fra Dobroslavu je bilo stalo da svi u školi budu dobri i marljivi učenici. Iako im je predavao određene predmete sjećaju se da ih je poučavao i u svim drugim predmetima. U ratnom vremenu punom neizvjesnosti i straha prepoznao je teškoće učenika i pomagao im je da svladavaju sve predmete.
Isticao se plemenitim ponašanjem kao jako uljudan čovjek, spreman na šalu i smijeh. No, bio je i žestoke naravi, znao je ukoriti i pokazati se strogim, ali znao se svladati i smiriti. Kao svećenik „svoje je zvanje proživljavao u dubokom uvjerenju.“ Fra Lucijan Kordić sažimlje život ovoga redovnika i svećenika u jednoj rečenici: „Bio je nježan, umiljat, osjećajan, premda je bio i strog. Davao je dojam redovita redovnika.“
Svojim umom kao redovnik i svećenik fra Dobroslav je usmjeravao pogled na Boga koji je Otajstvo. Vjernom puku, kandidatima u redovničkom i svećeničkom zvanju tumačio je Božju Riječ, odgajao je mlade za kršćanske vrijednosti, pripremao je buduće redovnike i svećenike za rad na njivi Gospodnjoj. Partizani su njegov ovozemaljski život prekinuli 7. veljače 1945. godine na Širokom Brijegu upucavši ga metkom u potiljak. Bog se proslavio po vrijednostima koje je fra Dobroslav prenio mladim generacijama fratara. Fra Dobroslav je nastavio živjeti u životima fratara kojima je služio kao odgojitelj i profesor.
Gospodine, hvala Ti na onima koji rade u službi odgajanja mladih. Daruj im hrabrosti da budu uzori koji upućuju na tebe pravoga i istinskoga Učitelja. Hvala Ti na riječima ohrabrenja i utjehe koju daješ preko odgojitelja i učitelja!
LITERATURA:
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 231–233.
Fra Robert JOLIĆ, Dr. fra Dobroslav Šimović (1907.-1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 1027-1050.
