Marija je postala prostor Riječi. Ona je živjela od Riječi, za Riječ i s Riječju. Bila je otvorena Božjemu glasu. Ona je pravi prijatelj Božji. I pokazuje nam put prijateljstva.
Vjerujem da svi imamo neko
iskustvo prijateljstva. Razumijevamo ga kao dragocjen odnos, potpuno različit
od drugih odnosa našega života. Prijateljstvo je pravo i istinsko samo kada u
njemu postoji stav povjerenja istini u ljubavi. Gdje nema istine, nema
prijatelja. Prijatelji se uvijek u otvorenosti ogledaju u istini jedan
pred drugim i pred Bogom. Pravi se prijatelji ne skrivaju. Oni otvoreno govore
jedan drugome, uvijek poštujući drukčijost
bića. Pravi prijatelji svoj odnos temelje na Bogu trojstvene ljubavi, koji je sâm
odnos u sebi i koji ulazi u odnos s čovjekom.
Prijatelji ne žive toliko
od toga što jedan drugom govore ili čine. Oni žive od Božje riječi. Ona je
jedini oslonac njihova odnosa. Sve drugo može biti samo dogradnja njihovom
odnosu. Prijateljstvo je dar Božji i zato ga se njeguje samo pred Božjim licem.
Onaj tko ti ne govori o Riječi, tko te ne uči ulaziti i biti s Riječju, nije ti
prijatelj. Riječ je Istina (usp. Iv 14, 6). I prijateljstvo biva istina samo
pred Riječju.
Ono što redovito narušava
svaki odnos, a posebice odnos s Bogom jest grijeh. Grijeh se redovito
želi skriti. On bježi od Božjega svjetla. Skriva se od Riječi. U Knjizi
Postanka čitamo kako se Adam krije od Božjega glasa (usp. Post 3, 10). Vidimo
kako nas grijeh odvlači od Boga. On ne može podnijeti prisutnost Riječi. A
Riječ traži odnos. Traži čovjeka. Grješnika. Zato se ne umara postavljajući
pitanja. Potraga Riječi za čovjekom izražena je u onome pitanju koje je
postavljeno i Adamu: »Gdje si?« (Post 3, 9).
Redovito nas jedan grijeh
uvlači u drugi i tako upadamo u vrtlog grijeha iz kojega je teško naći izlaz.
Tako se grijeh uvijek nastoji opravdati i prebaciti krivnju na nekoga drugoga.
Grijeh, kako vidimo, ne podnosi vlastitu krivicu. On je želi izbrisati. Iz
nemoći priznanja svojega grijeha drugoga uvlači u grijeh. Posljedica je
narušeni odnos s Bogom. Lom u prijateljstvu s Njime.
»O, zaista potrebna Adamova
grijeha, što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li
krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.« (iz
Hvalospjeva Uskrsnoj svijeći) Bog je sebi u krilu Djevice Marije pripravio
dostojan stan. Zato ju je unaprijed očuvao od svake ljage grijeha. Marija je
postala prostor Riječi. Ona je živjela od Riječi, za Riječ i s Riječju. Bila je
otvorena Božjemu glasu. Ona je pravi prijatelj Božji. I pokazuje nam put
prijateljstva.
Prijatelj Božji se stalno ogleda u svjetlu Riječi. Njegov život život je istine Riječi. Na njega se spušta rijeka milosti. Milost silazi na otvoreno srce. Srce koje će čuti Božji glas, srce koje se ne će zatvoriti Božjemu glasu, srce koje se ne će skrivati od Božjega glasa. Prijatelj Božji nije lišen niti nerazumijevanja niti nejasnoća. Naprotiv, često je pritisnut plašljivošću i napuštenošću, tjeskobom nepovjerenja i nesigurnosti. No, prijatelj Božji se ne skriva pred tim. On ne bježi od toga. Otvoren je svemu što mu Bog pripušta u životu. Otvoren je putu kojim je i Riječ prošla (usp. 1 Iv 2, 6). Njegov odgovor uvijek je po Riječi (usp. Lk 1, 38). Onako kako je to i Bezgrješna Majka izgovorila. Neka mi bude...
Pomolimo se: Gospodine,
Bože naš! Primljena otajstva neka iscijele u nama rane onoga grijeha od kojega
si jedinstveno unaprijed očuvao bezgrješno začeće blažene Marije. Po Kristu,
Gospodinu našemu.
