Bog će nam pokazati pravi trenutak kada Kraljevstvo nebesko u nama bude spremno kao tijesto od kojeg naše majke peku kruh za ukućane.
Mt 13 24-43
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Mnogi danas kažu kako mi Boga ne poznajemo, kako je ovo što znamo samo nekakva mrvica od cjelokupne Božje stvarnosti. Ja se s tim ne bih složio, mislim da nam je Bog dao i objasnio cijeloga sebe u svome sinu Isusu Kristu. Jedino je pitanje, jesmo li mi kršćani razumjeli Isusa, jesmo li zaista razumjeli Njegovu poruku Ljubavi? Više sam se puta u svom životu uvjerio da kršćanin uopće nije razumio ono što Isus od njega želi i nije definirao tko je Isus u njegovu životu. Zamotali su se u veo tradicionalnoga pohođenja nedjeljne svete Mise koju također ne shvaćaju, sve nekako ovisi o kvaliteti propovjednika, što je zapravo na zadnjim mjestima po važnosti u svetoj Misi. Moj je savjet svakom čovjeku, a pogotovo svakom kršćaninu da što prije uzme Sveto Pismo u ruke i počne tražiti Kraljevstvo koje je objavio naš Gospodin Isus i da u tome bude strpljiv, jer Bog otvara oči srca čovjeku kad On hoće, a On zna koji je najbolji trenutak za svakoga. Formula je jednostavna, kako ćeš nešto naći ako ne tražiš? O kada biste počeli srcem tražiti, Bog bi vam dao da upoznate to kraljevstvo, svijet bi vam se promijenio, život bi postao lakši, ostao bi i dalje pun tereta ali lakši, jer Bog ne skida terete nego im daje smisao i pomaže nam ih nositi. Isus bi ga s vama nosio. Uživali biste u njegovoj prisutnosti, svakoga bi čovjeka gledali kao njega i voljeli kao svoga brata i sestru. Ne bi se više morali tjeskobno brinuti za materijalne potrebe kao što se svijet danas brine, one bi bile na nižim mjestima vaše ljestvice onoga što je u životu važno.
Isus nam u sutrašnjem evanđelju govori kako je On sijač sjemena kraljevstva nebeskoga. Sjeme je posijano u srce čovjeku, no dolazi neprijatelj Sotona sa svojim planom, koji je lako prozreti. Plan mu je iskvariti, uništiti, odvojiti ljude jedne od drugih i posijati mržnju i stvoriti vlastiti sustav vrijednosti na ovome svijetu. Često govorimo, ima i dobrih i loših ljudi, no zapravo ne postoji loš čovjek, postoji samo čovjek koji je prihvatio nešto neprijateljevo i to nešto ne dopušta dobru da se razvija nego se razvija nešto loše, sebično. Mislim da je svaki takav čovjek prilika sinovima kraljevstva nebeskoga da pokažu opraštanje, ljubav, jer je Isusova logika drugačija od ljudske, On nas uči da ljubimo neprijatelje, da im kao on na križu oprostimo. Zato svakome tko vas na bilo koji način povrijedi, srcem oprostite.
Nadalje Isus govori kako je Kraljevstvo nebesko kao zrno gorušičino zasađeno u zemlju. Na početku ima jako maleno sjeme, no kasnije uzraste u veliko drvo. To je početak pravog kršćanskog života, skroman, ponizan, nenametljiv, malen, uvijek želeći dobro, odbijajući svako zlo. Ako tako nastojimo rasti, bit će zanimljivo gledati kako drvo kraljevstva u nama raste i razvija se. Pogledajmo u što su se razvili mnogi sveci, e to je bome visoko i čvrsto drvo. Pogledajmo svetog Leopolda Bogdana Mandića, maleno, svijetu nepoznato sjeme je posijano. Leopold ga je prihvatio i zalijevao, naposlijetku je izraslo u ogromno utočište Božje mnogima. Pogledajmo svetoga Franju, njegova manja braća već 800 godina diljem svijeta marljivo rade na korist duša. Pogledajmo Blaženu Djevicu Mariju, koja je rekla „Da“ Božjemu planu, koja nas i danas na mnogim mjestima u svijetu kao i u Međugorju svojom prisutnošću podržava i hrabri da pristajemo molitvom, postom i dobrim djelima uz njezina sina Isusa. Svatko od nas može biti kao oni, naravno svatko na svoj originalan način. Valja pripaziti na još jednu stvar, postoji lažna originalnost, lažna autentičnost. To je prikriveno đavlovo djelovanje, čuvajmo se toga, on nas kršćane često navodi na svjetovne stvari i onda nam time sije u srce ideju da je to naša originalnost, ono svjetovno, hrana, piće, odjeća, moć, novac, izgled, ugled, važnost naše osobne ličnosti, prividno veselje i želja da pokažemo drugima da smo dobro nisu naša originalnost. Da se ne bi krivo shvatilo i novac i hrana i piće i sve druge potrepštine su nam u životu važne, ali pogledajmo malo koliki se radi novca ubijaju, braća radi komada zemlje ne pričaju, koliki radi moći stradavaju, koliko ljudi jedni druge jezikom radi tih stvari muče i satiru. Zato znajmo da se naša prava originalnost nalazi u odnosu s Bogom koji u svakoj duši na njezin poseban originalan način rađa pravednost, mir, ljubav i radost.
Čovjek miran, nepristran, po Božju pravedan, u duši i tijelu radostan lako se prepoznaje i o njemu se glas na daleko čuje. Nadalje govori Isus kako je Kraljevstvo nebesko kao kad žena zamijesi kvasac u tri mjere brašna dok sve ne uskisne. Ovdje nam Isus jasno govori da trebamo biti strpljivi. Naše majke kada zamjese kvasac u brašno, čekajući da se ukvasa, odlaze obavljati druge svakodnevne poslove po kući kao što je kuhanje ručka, pranje rublja i čišćenje. Tako se i mi trebamo ponašati u našemu životu. Dok kraljevstvo nebesko u nama raste, trebamo jednostavno raditi ono što radimo u svakodnevnici, obavljati odgovorno svoje obaveze, truditi se kako smo se i prije trudili. Bog će nam pokazati pravi trenutak kada Kraljevstvo nebesko u nama bude spremno kao tijesto od kojeg naše majke peku kruh za ukućane.
Analizirajmo malo svoj život i zapitajmo se par pitanja. Gdje sam ja trenutno? Tražim li kraljevstvo nebesko? U čemu je moja originalnost? Čije sjeme u svom životu zalijevam, Isusovo ili neprijateljevo? Čekam li strpljivo da se Kraljevstvo nebesko u mom srcu ukvasa, pa da ga kao majke svojoj obitelji kruh mogu radosno podijeliti s drugima ili sam u životnoj žurbi koju današnje vrijeme nameće? Kada odgovorite na ova pitanja odlučno poduzmite nešto, jer su Božji plan i Njegovo Kraljevstvo previše dobri i lijepi da bismo takvo nešto u životu zapustili. Svima želim Božji blagoslov i onima koji već hrabro rade na Kraljevstvu Božjem da ustraju, a onima koji još nisu započeli, da počnu. Neka vas zagovor svih svetih prati i na tome putu snaži!
