Bez dobre komunikacije ne može se izgraditi nikakav odnos niti ostvariti kakav dobar cilj. Stoga je nužno da hijerarhija obitelji sukladno s dobi i mudrosti pojedinih članova potiče komunikaciju.
U antičko doba filozofija je bila korištena kao lijek. Promišljanjem o životu, pojavama, društvu liječilo se duh, dušu i tijelo, nadilazilo se bolest neznanja koje može izazvati razdor unutar samog čovjeka, a i društva, zatim se omogućavalo razvijanje kvalitetnih rješenja. Možemo reći da krvna slika današnje obitelji nije dobra. Kao da se nekakva bolest uvukla i sije kancerogene stanice, te im daje da metastaziraju. Depresija, bijeg, traženje vrijednosti na krivim mjestima čest su slučaj čovjeka koji svoju obitelj ne vidi kao ugodno mjesto gdje bi trebao provoditi svoje vrijeme u zdravom miru. Stoga ću svrnuti pogled zainteresiranog čitaoca na kvalitetna kršćanska rješenja koja su nužno mudrosna. Kada kažem da su nužno mudrosna, mislim da čovjek koji želi poći na taj put traženja mora biti filozof, jer je filozof tražitelj mudrosti. Filozofija nije samo za profesore i studente, naprotiv tiče se svakoga.
Prva riječ naslova - politika, također je izišla iz promišljanja grčkih filozofa o građanskoj zajednici, zakonima, interesima, te traženju dobra, pravde i istine u društvu. Kada u današnje vrijeme čujemo riječ politika odmah pomislimo na suvremene upravljačke strukture naših država i organizacija, i ljude koji su na vodećim pozicijama. „Sve je to politika!“ čest je izraz kada se na negativan način prikazuje neka stvarnost za koju se misli da je izmanipulirana od strane tih vođa nacije. Ovo naše igranje jezičnim izrazima i stvaranje novih značenja otvara nam nova vrata. Riječ politika može nam poslužiti kako bismo prikazali svaku stvarnost u kojoj postoji zajednica ljudi koja ima neki interes i cilj. Kroz prizmu suvremenog osjećaja riječi politika prikazat ću biblijski nacrt jednog obiteljskog kućanstva. Ovakvo što nemamo nigdje u Svetom pismu službeno prikazano kao jedan koncept, stoga ću si uzeti slobodu tražiti mudrost izvlačeći ju iz Božje Riječi. Za primjer uzimam jednu staromodnu obitelj. Ova obitelj u svom kućanstvu ima tri generacije: baka i djed, otac i majka i djeca. U suvremenom kapitalističkom svijetu u kojemu moraš imati pun frižider, tri palete peleta, ispravan auto, dovoljno financija za otplaćivanje kredita ili najma stana i režija, financije su jedna od glavnih tema koja se provlači kroz razgovore jedne obitelji. Druga važna tema koja intenzivno opterećuje obitelj su susjedi, prijatelji, šira obitelj, mediji i svjetska zbivanja. Nikad dosta rasprava o negativnostima tuđih života i događaja u svijetu. Treća važna tema je moj komfor, odnosno borba za televiziju, privatan prostor, emocionalnu samostalnost, samostalnost odluka (pogotovo kod mladih) jer, ne daj Bože da stariji nešto reknu. Kao četvrtu najvažniju temu današnje obitelji uzimam misao koja se provlači kao rak-rana: „Kako nas drugi vide?“ Trebamo se pretvarati da je sve uredu, smješkati se i nuditi sjaj na licima kako nitko ne bi pomislio da smo u nekoj teškoći, patnji ili bilo kakvom problemu. Ovakvih stvari ima još puno, ovisno o različitosti svake pojedine obitelji. Sve se to nekako može objasniti i logički opravdati. Biblijska politika za takvo jedno kućanstvo bila bi osjetno drugačija.
Odmah moram reći da, nipošto ne bi bio nedohvatljiv, ali bi bio bolan proces sebe priučiti i potaknuti članove svoje obitelji na takav jedan biblijski životni preokret. Kao prvo hijerarhija je važna. U Bibliji društvo, također i obitelj, nikad nije bez hijerarhije. Razlog za to je činjenica da su mlađi iskusili puno manje životnih situacija, te su potrebni starijih koji su prošli kroz razne društvene i osobne situacije u kojima često stvar nisu bile poštene. Ovdje imamo sklop djed i baka, kao nositelje najdužeg iskustva života i mudrosti, roditelje, kao ljudi u punoj radnoj snazi i inteligenciji koji su sada voditelji kućanstva i djeca, kao nove ljude u razvoju koji se spremaju za život koji dolazi. Kako bismo ostali pri riječi politika, krenuti ćemo od zajedničkih interesa. U interesu jedne takve „po Božjem“ obitelji bi bilo prvenstveno da svi članovi budu uredni i dobri ljudi koji su u susretu s drugima suosjećajni i dobrohotni. Interes su kako sam gore naveo i stabilne financije. Financije su pak sredstvo koje treba služiti obitelji, a ne biti cilj koji će opravdati sva sredstva. Sljedeća stvar bi bila briga jednih za druge, te izgradnja dobre komunikacije. Bez dobre komunikacije ne može se izgraditi nikakav odnos niti ostvariti kakav dobar cilj. Stoga je nužno da hijerarhija obitelji sukladno s dobi i mudrosti pojedinih članova potiče komunikaciju. Nadalje imamo budućnost. Svi žele samo obrazovane mlade ljude koji će moći dovoljno zaraditi kako ne bi bili na grbači obitelji. Pravi smjer je da mlade treba učiti razmišljati, treba ih osposobljavati da razabiru dobro i loše, te da prihvaćaju svako dobro, a odbacuju loše. Džaba obrazovanje čovjeku ako nije sposoban za život. Obrazovanje ne čini čovjeka sposobnim za život, nego mudrost. Obrazovanje će samo u mudrosti života donijeti plod.
Sljedeća tema i interes zajednice je patnja drugog člana obitelji. Patnja u kojoj drugi neće biti sam. Djedovi i bake po staračkim domovima nisu rijetkost, djeca u vrtićima, roditelji prezauzeti poslovima. Pitam vas: „Je li ovo ispravno?“ Kako ćemo biti tu jedni za druge u patnji ako smo daleko jedni od drugih. Bog nas kroz svoga Sina, Isusa Krista utjelovljenu Riječ uči gledati patnju drugih i spuštati se do njih. Stoga bi dobro bilo odlučiti se na jedno zajedništvo u teškoćama. Previše je uništene djece, razvaljenih brakova, starih ljudi koji misle da je njihov život besmislen. Previše sam puta čuo: „Dok sam donosio novac u kuću, valjao sam svima, od kad sam za to nesposoban ne valjam nikome.“ Božja Riječ govori upravo protiv toga: ljubi sebe i bližnjega svoga. Prije svega ljubi sebe, želi sebi dobro, u teškim trenucima tuguj, u sretnim trenucima veseli se svojim uspjesima, ali zatim budi otvoren i za patnju i sreću drugoga na isti način kako si sebe doživio. Sljedeća važna stvar je prikaz današnjeg društva bez Boga. Poznati teolog Metz dobro je uočio da današnje društvo nije društvo u krizi vjere, nego u krizi Boga. Suvremena obitelj koju učiteljstvo Katoličke Crkve naziva Kućnom Crkvom također se nalazi u vjerskoj krizi. Više se nigdje ne može čuti da se u obitelji zajedno moli, sve se svelo na osobnu razinu pobožnih pojedinaca koji svojom vjerom i pobožnosti ne žele uvrijediti druge. Takvi obziri su isprazni, jer Bog nije mrtva stvar na stranicama Biblije, nije niti ideja svećenika kako bi kupili milodar. Bog je Otac, stvoritelj i održavatelj života. Bog je žrtvovao sam sebe na križu za svakog čovjeka. Bog je prisutan u savjesti svakog čovjeka, svojim duhom sve uvodi u istinu njegova božanskog misterija. Kao glavna stvar ovakvog pristupa mora biti zajednička obiteljska molitva. Kad sam bio dijete, u mojoj se kući molilo. Imao sam toliki otpor da nisam imao strpljivosti ni za jednu krunicu. Ovakav pogled se protivi takvim otporima. Otpori djeteta nisu razlog da se ne moli. Neka djeca negoduju, neka je posao roditelja važan, neka je dnevnik starima važan, no zajednička molitva mora naći svoje mjesto u danu.
Važno je spomenuti i ideal za kojim obitelj teži. Koliko uviđam u današnjem društvenom životu obitelji, najvažnija stvar je biti materijalno siguran, kako ne bi bio primijećen kao sirotinja. Ovo je sigurno važno, ne treba takav stav ni rušiti. Važno je, ali mora zauzimati bar treće mjesto. Prvo Bog, odnosno posveta živom i dobrom Bogu koji želi biti s obiteljima u zajedništvu. Drugo ljudi na način kako to kaže Sirah: „Troje je milo i Bogu i ljudima: prijateljstvo među susjedima, sloga među braćom i ljubav muža i žene.“ (Sir 25, 1) Zanimljivo je da ovom poglavlju Sirahove knjige prethodi pohvala mudrosti. Mudrost je Božji dar za sve nas, ona je velika i lijepa, ona može urediti naše živote na području morala, vjere, nade i najveće od svih ljubavi. Ovakvih promišljanja ima još mnogo. Zato ovakav osvrt na obitelj, kao političku zajednicu u jednom kućanstvu, ne može obuhvatiti svaku pojedinačnu obitelj sa svojim originalnim problemima. Završetak ostavljam svima koji za ozbiljno uzmu ove moje riječi. Usudite se pogledati političku sliku vaše obitelji, analizirati je, uvidjeti dobre i loše stvari, zatim uz ova promišljanja završite jedan takav Biblijski nacrt za vlastitu obitelj. Ne morate se nužno vezati uz ove moje zaključke, slobodno sami krenite na put traženja mudrosti u Božjoj riječi. Ja mogu garantirati samo jedno: izvor je nepresušan. Za kraj jedna važna napomena, ništa ne činite na silu, jer nitko ne želi da se nad njim vrši teror, pa makar i u dobre svrhe. Svaku dobru inicijativu u obiteljskim krugovima treba započinjati u duhu milosrđa i blagosti, te čekati na trenutak dragovoljnog pristajanja uz dobro. Dragovoljnost je pokazatelj istinske volje da stvari budu dobre i po Božjem.
Sveta Marijo i Josipe, molite za nas i naše obitelji!
