Ako se prvo priznam izgubljenom ovcom – onim tko je i sam potreban radosne vijesti, a onda je u svome životu iskusim, postat će mi nemoguće ne propovijedati evanđelje. Ono me nužno izvodi iz logike sebičnosti.
Mt 9,36-10,8
U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Evanđelist Matej izvješćuje nas kako je Isus obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. (Mt 9,35) Isusovo poslanje sažeto u jednoj rečenici. Uči, propovijeda, liječi. Nije došao donijeti tek nove zakonske prijedloge ili samo proglasiti posebna pravila ponašanja. Želi nam dati puninu života. Videći mnoštvo onih koji su kao ovce bez pastira, kojima treba navijestiti Radosnu vijest, doziva i šalje učenike da čine sve što i on čini. Šalje ih tamo gdje sam želi doći. Čini od njih apostole. Apostol je poslanik, opunomoćenik, kojega se smatralo jednakim onome koji ga šalje.
Kad se danas susrećemo s ovim tekstom, u opasnosti smo pomisliti da se Isusov nalog odnosi samo na biskupe i svećenike, a da molitva gospodaru žetve da pošalje radnike znači samo molitvu za duhovna zvanja. Cijela je Crkva misijska: postoji kako bi svi narodi postali učenici Gospodinovi. A svaki od nas koji smo kršteni također je poslan naviještati evanđelje. Po sakramentima primamo punomoć – puninu moći onoga koji nas šalje. To ne znači da svi moramo ići u druge zemlje i među druge narode, onima koji još nisu čuli za Krista. Ali svakako od nas traži svjedočanstvo života. A ono se ne iscrpljuje samo u životu bez teških grijeha i uzornom ponašanju. Pokazuje se u punini života koju svjedočimo, zbog koje možemo biti prazni od svega ostaloga. Prestati životariti. To je uvjet za autentičan navještaj evanđelja. Besmisleno je pokušati propovijedati evanđelje koje sami nismo doživjeli radosnom viješću. Apostoli polaze besplatno davati ono što su besplatno primili. Mogu li ja što dati? Kako stojim s evanđeljem?
U našemu je vremenu, kao i u svakom, mnoštvo izgubljenih ovaca, koje – jer nemaju pastira – lutaju i traže pašu na krivim mjestima. Čini se da ni u Crkvi mnogo toga ne štima. Velika je zamka i napast trošiti vrijeme jadikujući o lošem i pokvarenom svijetu, o stanju u Crkvi i društvu i htijući nekim svojim mjerama uvesti reda. Povijest pamti takve pokušaje, ali ne bilježi im uspjehe. U 12. i 13. stoljeću pojavili su se mnogi koji su, živeći krajnje siromašno, propovijedali protiv tada iznimno bogate i moćne Crkve. I nisu baš uspjeli. Koncem 12. stoljeća rodio se sv. Franjo Asiški, kojega je milost Božja od izgubljene ovce učinila čovjekom koji se potpuno pronašao u Kristu. Njegov je život postao radosna vijest za cijelu Crkvu. Najčešće je propovijedao bez riječi, a kad je govorio, nije prozivao nego pozivao, i to na život evanđelja milosti Božje.
Ako se prvo priznam izgubljenom ovcom – onim tko je i sam potreban radosne vijesti, a onda je u svome životu iskusim, postat će mi nemoguće ne propovijedati evanđelje. Ono me nužno izvodi iz logike sebičnosti. Svako poslanje u bitnome je – za druge. Tko je iskusio Božje milosrđe, ne može ga ne poželjeti drugima. Takav pati s onima koji su izgubljeni. To je iskustvo apostola. To je iskustvo Crkve, grešnika koji su oslobođeni Gospodinovom svetošću i okupljeni oko njega. Onih koji, znajući da bez njega ne mogu učiniti ništa, žele besplatno dati što su besplatno primili. Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. A što je sa mnom?
