Govor koji ne dotiče moje iskustvo uglavnom ostaje besplodan. Isus nikad nije bio apstraktan. On je govorio i činio.
Iv 10, 11-18
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
U Isusovo vrijeme pastiri su bili gotovo nerazdvojni od svojih ovaca. Tek bi noću različita stada bila odvođena u zajednički ovčinjak, ograđen niskom ogradom. Ujutro bi se na glas svakoga pojedinog pastira izdvojile njegove ovce i polazile na pašu. Sliku pastira, onoga kojemu je istinski stalo do ovaca, Isus pojačava jer za sebe kaže da je pastir dobri. On poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Kad se u Bibliji govori o poznavanju među ljudima, ukazuje se na ljubavni odnos. Dobri pastir svoju ljubav prema ovcama pokazuje tako da polaže život za njih. U ovom kratkom tekstu čak pet puta govori se o polaganju života. Pastir dobri polaže život za ovce. Da život imaju, u izobilju da ga imaju. (Iv, 10,10b) To je razlog svega Božjega djelovanja. Zato smo stvoreni, zato se Bog utjelovio. Da bi nam dao puninu života. Zajedništvo s Njim. Ali sve se ovo može činiti previše apstraktnim.
Govor koji ne dotiče moje iskustvo uglavnom ostaje besplodan. Isus nikad nije bio apstraktan. On je govorio i činio. Svi oni ozdravljeni o kojima svjedoči evanđelje dokaz su tomu. Oni su iskusili dobrotu pastira. Puninu života. U poglavlju koje prethodi ovom evanđeoskom odlomku imamo jedan takav primjer: Isus ozdravlja slijepca od rođenja. Od početaka Crkve to se ozdravljenje koristilo kao slika krštenja. Slika sakramenta. Krštenje čini da moja priča postane neodvojiva od Isusove priče. Da moj život postane Kristov život. Prosvjetljuje me. Moja povijest postaje povijest spasenja. To se dogodilo i dvojici učenika na putu u Emaus. Hodali su razočarani misleći da je sve propalo. Uskrsli Krist koji im je došao u susret naučio ih je razumjeti ono što se dogodilo. Ako nemam iskustvo Uskrsa, pozvan sam ga tražiti upravo u vlastitoj povijesti. U onome za čim čeznem. U slušanju vlastitih pitanja. Time postajem pozoran za Božji glas.
Ovce prepoznaju pastira po glasu. Pastir svaku ovcu naziva njezinim imenom. Ime govori o onome što jesam. Čuti svoje ime znači otkriti najdublju istinu o sebi. Shvatiti da je to ono što mi Bog objavljuje u Svetom pismu. Ljubljeni: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. (1Iv 3,1) Tada se događa sakrament. Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma? (Lk 24,32) To je uloga sakramenata koje slavi Crkva: susresti se s Kristom koji spašava. Sakramenti zahvaćaju sav život. I, uopće se ne radi o tome da magično uklanjaju svaku teškoću i bol. Ali ljepota istine u susretu s Kristom daje snagu upravo kad je najteže. Ako se doslovnije prevede grčki tekst ovoga evanđelja, onda ne govorimo o dobrom pastiru nego o lijepom pastiru. Ljepota je u iskustvu da sam dijete Božje.
Ova nedjelja, poznata kao Nedjelja dobrog pastira dan je molitve za svećenička i redovnička zvanja. Da svi oni koji su se na takav način posvetili Bogu i oni koji će se tek odazvati budu posrednici Božje ljepote i dobrote, njegova spasenja, vodeći stado koje je Crkva prema vječnosti.
Svemogući, vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. (Zborna molitva IV. vazmene nedjelje)
